• facebook
  • youtube
Aleksa Šantić – POD OSTROGOM

Aleksa Šantić – POD OSTROGOM

  • Posted on: 14/01/2019
  • By:

POD OSTROGOM 

Spokojno ćuti manastir i spava.
Maleni toranj stražari i bdije,
I doli mirno teče Zeta plava.

Još pozni mjesec na vidiku nije,
Odblesak prvi tek što jedva zâri
Vrhove kršâ. Tiho. Samo vije
Pritajen vjetar iz grmova stari’.

No dok pod hrastom od stoljetnih dana
Preda mnom vatra kô jutro se žari
I crven baca po račvama grana,
S kivota svetog sjaj čudesni sinu,
I srebrn blesak pade preko strana…

I vidjeh: uz krš sveti otac minu,
Na čelu noseć jednu mutnu boru,
I sjajan na vrh Ostroga se vinu.

Pjesmu zvijezde počeše u horu,
I vidar bola u odeždi stanu,
Pogleda tamo prema Durmitoru.
Kleknu i poče da moli, i kanu
Suza mu jedna… Kao nikad prije,
Nebo zatrepta, i nad vrhom planu
Pun krvav mjesec… I sa strana svije’
Sa grmljem bolno jeknu golet gornja;
I ko srce jedno gdje jad ljuto bije,
Žalosno zvono zacikta sa tornja.

Aleksa Šantić (1868–1924)