• facebook
  • youtube
Bistrooki o Đoletu Balaševiću

Bistrooki o Đoletu Balaševiću

  • Posted on: 28/09/2018
  • By:

Đorđe Balašević… Naš Ðole

Veliki pjesnik, velikog srca i široke duše kao prostrana ravnica vojvođanska. On je čudo jedno! Kada protrese kaleidoskop u svojoj glavi i pretoči te slike u riječi, oboji duginim bojama svaki dan naših života!

Zamiriše snijeg na jorgovan, i tragovi malih stopa, okupani stidljivim mjesečevim sjajem, odvode nas na mjesta gdje samo ljubav i snovi stanuju… Samo Ðole zna da pronađe taj skriveni put do našeg srca, samo je on jedan, neponovljiv i unikatan. Njegovi stihovi plove na notama i prelijevaju se bojama i mirisima, budeći ono najljepše u Čovjeku.

Hvala ti Đole! Hvala što si ljubavlju, ljepotom i dobrotom obgrlio, oplemenio i obogatio i naše živote!

Ako patiš, slušaj Balaša, ako voliš, slušaj Balaša, ako si srećan iz onako, slušaj Balaša…Ne škodi NIKADA.

Iz najdubljih prostranstava široke duše, rađaju se slikovite riječi, riječi koje pjevaju,igraju, sanjaju i odzvanjaju…Situacije što se čudesno spajaju u životne priče ovjekovječene čarolijom. Na krilima ljubavi, Đoletovi stihovi putuju daleko i kao bliski stranci, odmah se odomaće u srcima svih… Svih koji osjećaju jednu istu dušu cijelog svijeta i energiju kosmosa. Od bolnih “ sve su nevažne naspram nje“, „svih pravih ljubavi koje su tužne“, i „kapi vremena“ , preko oživljavanja bajke jednog sjajnog djetinjstva u “ par mandarina i malog belog zeca“ ili “ za sve je kriv Toma Sojer“, Balašević otvara vrata carstva bajki u kojem se osjećamo zauvijek mladi. Njegova rima utkana u misli o tajanstvenim vezama stvari, prostora i vremena, stvara film koji nikada ne prestaje trajati i nikada ne postaje dosadan. Poezija tog filma ,te fotografije zalijepljene za naše srce i um, gradi zgrade neprolaznog, neizbježnog i neuništivog doma dobre volje, kojem se uvijek vraćamo,kao sjećanju na majku ili priči o prvom poljupcu i prvoj ljubavi. Đoletovi besmrtni likovi, koliko su tanane princeze i čarobnjaci, toliko su stvarne gromade iz tužnih i veličanstvenih avantura erosa… Đole je za nas čovjek čija umjetnost plete mrežu vremena u kojoj prošlost , sadašnjost i budućnost dišu kao jedno. On je poetski genije koji od lupe sjećanja i dubokog doživljaja svijeta, kao na pozorišnoj sceni i filmskom platnu ostvaruje zajedničku predstavu svih umjetnosti. Naposljetku, ideje i osjećanja iskazani u stihovima, ispričani u anegdotama i otpjevani u sveživotnim pjesmama, prerastaju ne samo u umjetnost umjetnosti nego i u poetsku filozofiju života i o životu. Pjesnik koji magičnim bojama tuge i sreće, sjete i čežnje, patnje i radosti, oslikava ono što je u životu najvrijednije. Uz Đoletove pjesme smo se zaljubljivali, ulazili u veze, ostvarivali neke naizgled neostvarive snove i počinjali nove. Skloni smo vjerovati da smo od njega puno naučili,a da opet, nanovo osjećamo da možemo naučiti beskrajno mnogo…

Balašević je obitelj. Onaj po čijim smjernicama živiš. Religija. On je Čovjek kakav se jednom rodi, pa onda cijeli život zahvaljuješ svemiru što je to bilo baš za vrijeme tvog života. Što smo upali baš u ovaj šupak kosmosa. Žalimo one koji ga nisu dočekali. Žalimo i one koji će se roditi tamo jednom kasnije. Jer On je obitelj. Sancho Panza, saborac i najbolji drug.

Nije naše, ali volimo reći živimo po Balaševiću, a Đole samim svojim postojanjem čini ovaj svijet boljim i ljepšim.

Balaševića ili osjetiš, il’ ne osjetiš – nema tu puno pametovanja ni filozofije…

Rimovanjem nerimovanog s nesumnjivim bogatstvom izražavanja očuvava pomalo zaboravljene reči i izraze. Večiti dečak, jedini predstavnik umetničkog pravca Balaševićizam bez jasnog prethodnika i ikakvog naslednika, otkriva nam dotad nespoznajne ljubavne poruke protkane najnežnijim rečima i stihovima koji u nama najdublje emocije bude.

Citirali bismo njegovu rečenicu sa malo izmenjenim sadržajem „Sto hiljada reči znam al’ …. Jedna mi fali… Da ga kako treba opišemo!“
jednostavno neponovljiv. Pesnik koji je zaslužio da ide pravo u čitanke!

Sve i da treba da ‘opeva’ vremensku prognozu -napravio bi od toga umetničko delo!

Jedini književnik među muzičarima. Mi bismo dodali i jedini muzičar među književnicima.

Jednostavno je kad se kaže Đole to je on.

Naposletku, jesmo znali, da iz čivutskog vrta šeboje smo krali, al’ ti znaš, a i ja znadem, da ništa nije slađe neg’ divlji badem. Kofer mi opet miriše na ceste sive, sećanje se kradom u njega ušunja, uz Balaševićeve stihove uspomene ožive, i opet sam ona tvoja stara Lunja.

Tvoji Bistrooki