Dušan Bošković – SAT / Tekst pesme
SAT
Borim se sa sobom sad,
vječnost od kako bejah mlad.
Gledam u grad
u ljude
u sat
sve je drugačije
osjećam glad.
Glad za nečim što sam htio nekad,
sve je to sad svačije, a nikad moje…
Prolazi dan
širi se hlad
postajem lak
padam u san.
Sanjam da ganjam za nekim svjetlom, sve sam mu bliže…
Zvoni telefon, nestade sna.
Zove me brat, neke su smetnje…
„Koja si smjena? Pomjeri sat… Ljetnje računanje vremena…“
Trgoh se tad, pomjerih sat i to bješe šah-mat…
U mojoj glavi se završi rat,
kao kap bistar postade mrak,
otvorih oči, vidim taj znak,
prestah da lutam.
Shvatih da sam sa satom se promijenio i ja.
Dušan Bošković
BISERI POEZIJE – Najlepše pesme svih vremena raznih autora
Foto kolaži: Bistrooki – www.balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)