U spomen Miroslavu Miki Antiću
Dogodio se jednom na zemlji,
Na svetoj vojvodjanskoj zemlji,
Pesnik sveta,
Miroslav – Mika Antić!
Gospo’n Mika garavih sokaka,
Mika “bači“ iz široke Bačke,
Paor i čoban iz ravnog Banata,
Filozof i bećar iz kićenog Srema!
Ciganski knez! Ružokradica!
Poslednji vojvoda Vojvodine!
Nikad ga ne videh bez konja i sokola!
Konj da ga pronosi po banatskim pustama,
A soko da mu zvezdu padalicu
iznad Mokrina lovi i ulovi…
Pa kad ono zabasamo u vetrenjače,
u napuštene mlinove, razbojnička svratišta
tad svi poviču “Ta di si bre, Miko“!
A onda Mika Antić postane harmonika,
postaje ćemane, postaje bas,
postaje truba, postaje tambura,
postaje vino, postaje cveće na stolu…
A onda Mika bude kralj,
bude “Li Taj Po“, bude “Katu“
bude “Vijon“, bude “Ljermontov“!
Na momente, gorak ko Jakšić,
a opet da ga na ranu priviješ ko Desanku.
Dogodio se jednom na zemlji,
na svetoj Vojvodjanskoj zemlji,
Miroslav Mika Antić, živo čudo u čudjenju neprestanom.
Dobar vetar kapetane,
kapetane gospo’n Miko bre!
Dobre i rodne nebeske njive!
Ej bre Miko, Miko “bači“!
Dovidjenja Miko kišo zlatonosna!
Ej bre Miko čovečino!
Pa, putuj brate Miko,
Poslednji vojvodo Vojvodine!
Branislav Brana Petrović