Vladislav Petković Dis

Vladislav Petković Dis / Pesme, Biografija, Citati, Zanimljivosti

Vladislav Petković Dis (10. mart 1880, Zablaće kod Čačka – 16. maj 1917, kod Krfa) je bio pesnik, učitelj, carinski službenik, izveštač sa frontova. Za vreme Prvog svetskog rata, preživeo je povlačenje preko Albanije, odakle je prebačen na Krf, a zatim transportovan u Francusku. Tamo piše svoju poslednju zbirku pesama „Nedovršene pesme“. Pri povratku u Grčku brod na kome je plovio presreće i potapa nemačka podmornica kod Krfa.

Nepriznat i gotovo sasvim odbačen u svom vremenu, Dis je pesnik kome je budućnost otvorila vrata slave. Antologijskim se smatraju mnoge njegove pesme.

PESME 

MOŽDA SPAVA

MEĐU SVOJIMA

LEPOTA

NIRVANA

PIJANSTVO

NAŠI DANI

Utopljene duše

TAMNICA

Jutarnja idila

NEDOVRŠENE REČI – SEDMA PESMA

Orgije

BIOGRAFIJA I ZANIMLJIVOSTI

Vladislav Petković Dis je u  Beograd došao 1903. godine kao nesvršeni učitelj, radio kao carinski službenik, živeo boemski, bio tih i bolešljiv.

Kao izraziti individualac i u pisanju je odstupao od normi svog vremena, pa je bio u nemilosti vodećeg kritičara svog doba – Jovana Skerlića, kome je sve smetalo kod Disa, od pseudonima do boemske pojave. Čak je i „MOŽDA SPAVA“ ocenio kao pesmu bez logike, imalo iskrenosti i spontanosti, pa je Disu bilo potrebna jaka unutrašnja snaga da se nosi sa time.

Ipak, sa samo dve zbirke pesama „Utopljene duše“ (1911) i „Mi čekamo cara“ (1913) njegovo ime ostalo je urezano velikim slovima u istoriji srpske književnosti, a neke njegove pesme poput: „Možda spava“, „Utopljene duše“, „Tamnica“, „Nirvana“, „Naši dani“… nalaze se u samom vrhu naše poezije.

Iako lošeg zdravlja, kao ratni izveštač sa srpskom vojskom 1915. prelazi Albaniju, odakle je prebačen u Francusku, a zdravstveno stanje mu se pogoršava. Te godine piše „Nedovršene pesme“.

Veoma je usamljen u Parizu, pa odlučuje da se vrati na Krf 1917. godine, ali brod „Italija“ na kojem je bio pogodila je nemačka podmornica i on se utopio u Jonskom moru.

Kao da je slutio kako će da završi, pred kraj života rekao je jednom svom prijatelju: „Ja sam tamo, u knjizi ‘Utopljene duše’, a ne u onome što sam napisao docnije.“

O PSEUDONIMU (DIS)

Misteriju svog pseudonima otkrio je Milanu Vukasoviću u jednoj šetnji Parizom, a ovaj zapisao:

„Sećam se da sam nekada, odavno, čitao jednu kritiku na Disovu poeziju koja objavljuje da Dis dolazi od reči disharmonija. Međutim, Dis mi objasni, sa svojim blagim, bonim, prezrivim osmehom, koji je u poslednje vreme bio tako redak na njegovom licu, da reč Dis dolazi od njegova imena: – I ‘Vla’ i ‘Lav’ izgledaše mi nezgodno, i uzeo sam srednji slog da bih bar nešto zadržao od svoga imena.“

NEPOZNATA DISOVA PESMA

Smatralo se da od poete ništa više nije ostalo, sve dok bibliofil Srđan V. Stojančev nije otkrio i objavio 2008. godine nepoznatu Disovu pesmu LEPOTA, napisanu 1908. godine. Stojančev je pesmu pronašao u „Spomenaru“ koji je dobio od svog druga Sime Pandurovića, unuka istoimenog poznatog pesnika. Spomenar, s početka 20. veka, je pripadao Mariji – Mari Pandurović, sestri Sime Pandurovića. I u toj pesmi, od sedam strofa, Dis o lepoti peva na svoj tužan način.

U znak sećanja na velikog pesnika Gradska biblioteka „Vladislav Petković Dis“, a na predlog Branka V. Radičevića, od 1964. organizuje kulturnu manifestaciju „Disovo proleće“ koja se završava dodelom „Disove nagrade“.

Foto kolaž: Bistrooki – balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)