Kategorije
Priče / Pripovetke

Miloš Crnjanski – SVETA VOJVODINA

Miloš Crnjanski – SVETA VOJVODINA / Video

SVETA VOJVODINA

Gospodar Pantelija Popić, varoški kapetan nazvan „Tutalo“, spustio je pet grumena šećera u kavu.

On je bio sam u sobi namrgođen, „carski“ činovnik. To carski se izgovaralo vrlo tiho, a činovnik glasno, vrlo glasno. Beše to u jednom gradiću, jednog mokrog jutra, pred proleće.

Po lancima pred magistratom skakutali su i ljubili se vrapci, a on ih je nerado slušao. Rado su ih slušali samo robijaši, što su uz- disali iza tamnih rešetaka, po podrumima donjim. Bilo je rano, svud tiho po sobama, ipak, on je znao da mu je žena ustala. Gospodar Panta Popić, varoški kapetan, nazvan „Tutalo“, osećao je ženu i kroz zidove. I to bi ga odmah ražljutilo. Ustao je i pošao gore-dole, u svojim plavim, naboranim pantalonama. Gledao je u zemlju, imao je male, vrlo male noge i rado ih je zagledao, kako se igraju u malim, lakovanim čizmicama. Pripasao je svoj zlatni, tanki „degen“, i stao u prozor da se sunča. Čuo je kako sluškinja na tavanu peva: „Što se bore misli moje.“

Gospodar Pantelija imao je grdne, žute, mokre oči, prazne kao ispijene čaše vinske. Pogladio bi se po namirisanoj kosi i mahao klobukom, koji je uvek gubio, i najradije zaboravljao pod
stolom. Išao je gore-dole, sitnim koracima, ramena su mu bila strašno široka i visoka. Zastao je pred ogledalom, pogledao se, i prošaptao: „e Panto, još si lep“. Kroz otvoren prozor se začu
kikot i trka; sluga i sluškinja su vijali kokoši, štipali se, i gurali. Njega obli bes, on je mrzeo sluškinje pred proleće.

Gospodar Panta je voleo ljubav, praštao je svakom, ali eto, juče, prepadoše njegovu sluškinju i slugu u zagrljaju među dvojim vratima. Iza jednog krila beše soba puna pandura, iza drugog
njegova pisarna, a to dvoje nesrećnih ljubavnika naslađivaše se među četiri daske. Bog milostivi jedini zna kako im je bilo.

Došlo je bilo vreme ljubičica.

On se besno osvrte i ode od prozora.

Pre je i on imao razne dragane, većinom švalje i glumice Narodnog pozorišta, dok je bio sasvim mlad i ciganke što sviraju u tambure. Pa i sad beše Pozorište došlo; on se radovao, pevucao, i mirisao se, ali nije dizao glave, samo se osmejkivao, gledao je u zemlju.

Miloš Crnjanski

Miloš Crnjanski PESME, CITATI, PRIČE, BIOGRAFIJA

Foto kolaži: Bistrooki – www.balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)

Exit mobile version