Kategorije
Poezija Poezija recitacije Tekst pesme Video

NARODNE LIRSKE LJUBAVNE PESME

NARODNE LIRSKE LJUBAVNE PESME

Narodne lirske ljubavne pesme su najrasprostranjenija vrsta narodnih lirskih pesama. Najlepši i najbogatiji različitim emocijama je tematski krug narodnih lirskih ljubavnih pesama.One se međusobno veoma razlikuju po temama. motivima, osećanjima i melodiji.

Govore o strepnji i ljubavnoj čežnji, radosti ljubavnih sastanaka, ali i o tuzi i bolu, ljutnji i gnevu onih koji su rastavljeni ili ostavljeni.

Pesme je prikupljao i objavljivao Vuk Stefanović Karadžić, filolog, reformator srpskog jezika, sakupljač narodnih pesama i pisac prvog rečnika srpskog jezika.

NARODNE LIRSKE LJUBAVNE PESME 

Ljubavni rastanak

Dva su cvijeta u bostanu rasla:
plavi zumbul i zelena kada.
Plavi zumbul ode na Doljane,
osta kada u bostanu sama.

Poručuje zumbul sa Doljana:
„Dušo moja, u bostanu kado,
kako ti je u bostanu samoj?“

Odgovara iz bostana kada:
„Što je nebo – da je list artije,
što je gora – da su kalemovi,
što je more – da je crn murećep,
pak da pišem tri godine dana,
ne bi’ moji ispisala jada!“

Dragi i nedragi

Konj zelenko rosnu travu pase,
Za čas pase, za dva prisluškuje,
Gde devojka svoju majku moli:
„Ne daj mene, majko, za nedraga;
Volim s dragim po gori oditi,
Glog zobagi, s lista vodu piti,
Studen kamen pod glavu metati,
Neg s nedragim po dvoru šetati,
Šećer jesti, u svili slavati.“

Momak i devojka

Oj devojko, pitoma ružice!
Kad si rasla, na što si gledala?
Il’ si rasla ne bor gledajući,
Il’ na jelu tanku ponositu,
Il’ na moga brata najmpađega? –

Oj junače. moje jarko sunce!
Nit sam rasla na bor gledajući,
Ni na jelu tanku ponositu.
Nit na tvoga brata najmlađega;
Već sam mlada prema tebi rasla.

Smiljana i vijenac

Smilj Smiljana pokraj vode brala,
nabrala je nedra i rukave,
Izvila je tri zelena venca:

Jednoga je sebi ostavila,
Drugi svojoj drugarici dala,
A treći je niz vodu pustila,
Pa je njemu tiho besedila:

„Plovi, plovi, moj zeleni venče!
Te doplovi do Đurđeva dvora,
Pa zapitaj Đurđevu majčicu:
Oćeš, majko, oženiti Đurđa?
Ne ženi ga mladom udovicom,
Već ga ženi lepotom devojkom.“

Ne gledaj me što sam malena

Devojčice, sitna ljubičice!
Ljibio b’ te, ali si malena. –

Ljub’ me dragi, biću i golema:
Maleno je zrno biserovo,
Al’ se nosi na gospodskom grlu;
Malena je tica prepelica,
Al’ umori konja i junaka.

Srpska djevojka

U Milice duge trepavice,
Prekrile joj rumen’ jagodice,
Jagodice i bijelo lice.

Ja je gladah tri godine dana;
Ne mogoh joj oči sagledati,
Crne oči, ni bijelo lice,

Već sakupih kolo đevojaka,
I u kolu Milicu đevojku —
Ne bih li joj oči sagledao.

Kada kolo na travi igraše,
Bješe vedro, pak se naoblači,
Po oblaku zas’jevaše munje.

Sve đevojke k nebu pogledaše,
Al’ ne gleda Milica đevojka,
Već preda se u zelenu travu.

Đevojke joj tiho govoriše:
“Oj Milice, naša drugarice,
Il’ si luda, il’ odviše mudra,
Te sve gledaš u zelenu travu,
A ne gledaš s nama u oblake,
Đe se munje viju po oblaku?“

Al’ govori Milica đevojka:
“Nit sam luda, nit odviše mudra,
Nit sam vila da zbijam oblake,
Već đevojka da gledam preda se.“

Najljepši miris

Oj devojko, dušo moja!
Čim mirišu nedra tvoja?
Ili dunjom, il’ nerančom,
Ili smkiljem, il’ bosiljem?

Oj Boga mi, mlad junače!
Moja nedra ne mirišu
Niti dunjom, ni nerančom
Niti smiljem, ni bosiljem,
Veće dušom devojačkom.

Momak opčinjen obrvama

Oj devojko, selen velen!
Ne uzvijaj obrvama,
Ne zadaji jad momcima:
I meni si jad zadala:
Konja vodim, peše odim:
Čizme nosim, a bos odim:
Leba nosim. a gladan sam:
Vodu gazim, a žedan sam.

Mileta i Milica

Dan osvanu i ogranu sunce,
I danica na istok iziđe,
Preodnica vedro nebo pređe,
Nadvodi se nad Ercegovinu,
Pak doziva Ercega Stefana:

„Iziđ’ pred dvor, Erceže Stefane!
„Evo tebi tri knjige stigoše:
„Jedna lane, druga onomlane,
„A treća je ove godinice,
„Da sakupiš tvoju silnu vojsku:

„Gdi je jedan, tu da ne uzimaš;
„Gdi su po dva, tu da ne rastavljaš,
„Gdino li su po tri, po četiri,
„Jednog uzmi, a druge ostavljaj.“
On ne sluša, što mu knjiga kaže,

Već on čini, što je njemu drago:
Gdi je jedan, tu je uzimao;
Gdi su po dva, tu je rastavljao;
Gdino li su po tri, po četiri,
Tri uzima, a jednog ostavlja.

On je silnu sakupio vojsku,
Al’ je silnu ucvelio majku;
Kod svakoga stara majka plače,
Kod Milete sestrica Milica.
Kad dođoše na to more sinje,

I sedoše na lagane lađe,
Ostadoše majke kukajući,
A Milica s Miletom otide;
Suzama je sestrica Milica,
Suzama je more zamutila,

A jadima ustavila lađu,
Niko ne mož’ da otisne lađe.
Al’ besede tri vozara mlada:
„Da pustimo Miletu s Milicom,
„Eda b’ kako otisnuli lađu.“

Kad pustiše Miletu s Milicom,
Ode lađa morem plivajući,
A Milica s bracem pevajući.

Vila i djevojka

Pod onom gorom zelenom,
A pod planinom visokom,
Veliko kolo igraše,
U kolo moja đevojka:

Pala joj svila do zemlje,
A rusa kosa do bedra,
A sitan biser do pasa.

Doleće vila iz gore,
Đevojku vila pitala:
„Otkud ti svila do zemlje,
Otkud li kosa do bedra,
A sitan biser do pasa?“

Đevojka vili govori:
„Ja imam tajka trgovca,
Meni je svilu kupio;
A imam sestre vezilje,
Meni su biser nizale;
A ja sam kosu gojila
Mojemu dragu za igru!“

TUŽBA NA POLJE

Ravno polje, žao mi je na te,
gde moj dragi otide niza te.
On ne reče: zbogom ostaj, draga!
već on klobuk na oči namiče,
crne oči u zemlju obara,
desnu ruku na srdašce meće.
Što on klobuk na oči namiče,
to on veli: zbogom ostaj, draga!
Što on oči u zemlju obara,
to on veli: draža od očiju!
Što on ruku na srdašce meće,
to on veli ostavit te neću!

Radost u opominjanju

Draga moja, jesi l’ se udala? –
Jesam, dragi, i čedo rodila,
Tvoje sam mu ime nadenula,
Kad ga zovnem, da me želja mine;
Ne zovem ga: Odi k meni, sine;
Već ga zovem: Odi k meni, dragi.

Riba i djevojka

Djevojka sedi kraj mora,
Pak sama sebi govori:
„Ah, mili Bože i dragi!
Ima l’ što šire od mora?
Ima l’ što duže od polja?
Ima l’ što brže od konja?
Ima l’ što slađe od meda?
Ima l’ što draže od brata?“
Govori riba iz vode:
„Djevojko, luda budalo!
Šire je nebo od mora,
Duže je more od polja,
Brže su oči od konja,
Slađi je šećer od meda,
Draži je dragi od brata“.

Ne misle se ubiti, već ljubiti

Momče ide planinom,
A devojka gradinom;
On se meće gloginjom,
A devojka trnjinom;
Ne misle se ubiti,
Već se misle ljubiti.

Pročitajte više:

POEZIJA – Najlepše pesme, poeme, soneti, citati i biografije domaćih i stranih autora

PROZA – Pojam, autori, knjige, citati… / Plejada veličanstvenih

PESME ZA DECU – Otpevane pesme, Recitacije, Tekstovi pesama, Knjige, Video

BAJKE i LEGENDE – Najlepše bajke i legende svih vremena, narodne bajke, bajke najpoznatijih autora…

Kutak za decu – PESME, BAJKE, KNJIGE, CRTANI FILMOVI…

Knjige u pdf formatu ~ Biblioteka elektronskih knjiga

MUZIKA ~ Muzičko zvezdano nebo ~ Tekstovi pesama, biografije, citati, zanimljivosti, koncerti, video…

BISTROOKI – Kutak za bistrooke

Foto kolaži: Bistrooki – www.balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)

Exit mobile version