Ознака: Lyrics

Darko Rundek – AY CARMELA

Darko Rundek – AY CARMELA / Tekst:

MI SMO PROTIV UGNJETAČA
I NJIHOVIH POMAGAČA
LEGIONARA I FAŠISTA
AY CARMELA
AY CARMELA
LEGIONARA I FAŠISTA
AY CARMELA
AY CARMELA

ŽELJA NAM JE SAMO JEDNA
DA FAŠISTA VIŠE NEMA
MI NEMAMO AVIONE
TENKOVE NI KAMIONE
AY CARMELA
AY CARMELA
NESTAJE NAM MUNICIJE
HLADAN VJETAR POLJEM BRIJE
AY CARMELA
AY CARMELA

NE MOGU NAM BOMBE NIŠTA
NI OLUJA NITI KIŠA
GDJE SE OVA PJESMA ČUJE
AY CARMELA
AY CARMELA
TAMO SRCE POBJEĐUJE
AY CARMELA
AY CARMELA

(1999)

Lyrics By – Darko Rundek
Written-By – Tradicionalna
Arranged By – Darko Rundek

Video: Darko Rundek – AY CARMELA (Live)

Darko Rundek – RUKE

RUKE

Jutros
Si zaboravio sve
Što te držalo skupa
Ovaj dan što na prozor lupa
Nije tvoj
Nije tvoj

Oko tebe šute stvari
Tvoj krevet i stol te nijemo
Gledaju
Sa zidova vise trice
Tek da te grubo
Sjećaju
U sjenama tih
Vremenama tih
Vremena
Slutiš prevaru

Izdaju u u u u
Izdaju u u u u

Pa pusti da ti sviram
Duša gine od tišine
I ne boj se buke
To što svira
To su ruke
~

HANDS

this morning you forgot all that kept you together
the day knocking at the window is not yours
the things are silent around you
your bed and the table are staring at you, mute
in the souvenirs hanging on the walls
you see fraud, treason
so let me play for you
your soul dies of abandon
and do not fear the noise
these that play
these are hands
let me play for you…

DARKO RUNDEK

Tomas Sterns Eliot – HIPOPOTAM / T.S. Eliot – The Hippopotamus

Tomas Sterns Eliot – HIPOPOTAM / Pesme (1920)// T.S. Eliot (1888–1965).- The Hippopotamus (Poems.1920.) Pesmu govori Petar Kralj. Tekst / Lyrics:
HIPOPOTAM

I kada se ova poslanica pročita kod vas,
učinite da se pročita i u Laodikijskoj crkvi.

Plećati hipopotam, što se
Po blatu valja, blato stresa,
Nama bi čvrst učinio se,
No on od krvi je i mesa.

Slava je plot, ne izdržava
Potresa nervnog iskušenje;
A ne zataji Crkva Prava
Jer njezin temelj je od stene.

Hipov će korak da zabludi
Dok materijalna sredstva stiče;
Ne mora Crkva da se trudi,
Njoj dividenda sama niče.

Ne može Potam da zbog plota
Na mangovo se drvo penje;
Dok Crkvi stižu putem broda
Breskve i nar za osveženje.

Hipo se glasi dok se pari
Promuklo, grubo, osobeno,
A Crkvu glasna radost zari
Nedeljom, da je s Bogom jedno.

Po danu hipopotam spava,
A noću lovi; puni tajni
Božji su puti – Crkva Prava
Može da spava dok se hrani.

Potama videh, krilato je
S vlažnih se uzneo savana;
Hor anđela oko njeg poje
U slavu Božiju osana.

Krv jagnjeta će grehe sprati,
Otvoriti mu rajska vrata,
Među svecima će ga znati,
Gde harfu prebire od zlata.

Mučenici će da ga vole,
Opran će biti ko sneg beo;
Ostaje Prava Crkva dole
I na njoj kužni maglen veo.

Prevod: I. V. Lalić
~
The Hippopotamus

And when this epistle is read among you, cause that it be read also in the church of the Laodiceans.

THE BROAD-BACKED hippopotamus
Rests on his belly in the mud;
Although he seems so firm to us
He is merely flesh and blood.

Flesh and blood is weak and frail,
Susceptible to nervous shock;
While the True Church can never fail
For it is based upon a rock.

The hippo’s feeble steps may err
In compassing material ends,
While the True Church need never stir
To gather in its dividends.

The ’potamus can never reach
The mango on the mango-tree;
But fruits of pomegranate and peach
Refresh the Church from over sea.

At mating time the hippo’s voice
Betrays inflexions hoarse and odd,
But every week we hear rejoice
The Church, at being one with God.

The hippopotamus’s day
Is passed in sleep; at night he hunts;
God works in a mysterious way—
The Church can sleep and feed at once.

I saw the ’potamus take wing
Ascending from the damp savannas,
And quiring angels round him sing
The praise of God, in loud hosannas.

Blood of the Lamb shall wash him clean
And him shall heavenly arms enfold,
Among the saints he shall be seen
Performing on a harp of gold.

He shall be washed as white as snow,
By all the martyr’d virgins kist,
While the True Church remains below
Wrapt in the old miasmal mist.

Tomas Sterns Eliot (engl. T. S. Eliot; Sent Luis, 26. septembar 1888 — London, 4. januar 1965) je bio engleski pisac američkog porekla, jedan od najpoznatijih evropskih pesnika XX veka, dobitnik mnogih nagrada, među njima Nobelove 1948. i Geteove 1954. Nosilac 16 počasnih doktorata. Eliot je rođen u Sent Luisu. Studirao je na Harvardu, Sorboni i na Oksfordu. Do kraja svog života ostao je u Engleskoj. Bio je pesnik, kritičar, izdavač, i više godina urednik vrlo uticajnog književnog časopisa Criterion. Od pojave poeme Pusta zemlja i nekih kritičarskih tekstova Eliot počinje da vrši snažan uticaj na englesku i američku poeziju. Eliot je takođe pisao i drame u stihu.
Važnije knjige: Prufrock and Other Observations (1917); Poems (1920); The Waste Land (1922); The Hollow Men (1925); Ash-Wednes-day (1930); Four Quartets (1943).

Đorđe Balašević – Nema više benda kao “Neoplanti” (Tekst pesme)

Đorđe Balašević – Nema više benda kao “Neoplanti” / Album: Bezdan (1986) Tekst pesme:

Nema više benda kao Neoplanti,
to je bilo da se priča, da se pamti,
da smo tad ovo znali svemu bi odoleli.

Pratili me posle neki muzikanti,
tezgaroši, manje-više kalkulanti…
Al’ brak iz računa… Nismo se mi voleli.

O, dobri dani, best of all,
kad svirao se rokenrol,
i kad su čak i stari konobari plesali…
I ljuljao se ceo svet,
sve pesme znali napamet…
Danas me cene važni krugovi,
a gde su sada moji drugovi?

Gde su sada moji drugovi?

Nema više benda kao Neoplanti,
to je bilo da se priča, da se pamti,
slavna vremena davna iza nas!

Nema više fudbalice posle probe,
preferansa u tišini garderobe,
kako se fajront bliži, sve to prima drugi tok.

Sve se manje čuju one prave psovke,
sve je manje one prave viljamovke,
i sve se češće čuje: “Meni jedan gusti sok”.

O, dobri dani, best of all,
kad svirao se rokenrol,
i kad su čak i stari konobari plesali…
I ljuljao se ceo svet,
sve pesme znali napamet…
Danas me cene važni krugovi,
a gde su sada moji drugovi?

Nek ide život! Nek ide život…
I nek se pleše za sve to što beše…

Arranged By – Aleksandar P. Dujin*
Engineer – Jan Šaš
Executive-Producer – Petter Branimir
Music By, Lyrics By – Đorđe Balašević
Producer – Đorđe Petrović

Recorded and mixed at studio RTVNS, June 1986, Novi Sad.
Musicians that took part in this recording: Duja, Caki Karlo, Krle, Mita, Marko, Kiki, Neša, Tomo, Erne, Lulu and zbor prijatelja.

Đorđe Balašević – Dno dna (Nova pesma 2017) Tekst

DNO DNA  

Tekst pesme:

Napiši, brate nešto i o Ovima
Znao si foru da se stih očeliči
Napiši nešto, makar sitnim slovima
Ne budi jaje, to na tebe ne liči;
Provali rimu za notornu laž, za dubok uzdah posustalog sna
Rimu za tminu i tišinu na dnu dna.

Opleti, brale, i ne udaraj lament
Na taj smo fazon majmune i prizvali
Smrada sa farme pustimo u parlament
Onda se krstimo kad nešto izvali;
Otkad je sveta i veka i nas, najveće protuve prigrabe vlast
Rasturi svatove pijani svat, bratija proglasi grabež za Krstaški rat.

Dno dna.
Al’ sve je to već viđeno.
Dno dna.
Svi trpimo postiđeno.
Dno dna.
No, i spore sveće dogore i film se prekida.

Dno dna.
Skupštinski leb bez motike;
Dno dna.
To spada u narkotike
Sa te se igle ne skida.

Znam, nije lako, sve se manje-više zna
Velike reči sićušne su postale
Nađi bar nešto što svetluca na dnu dna
Izvedi neki trik za nas Preostale;
Siđi u taj bunar, uklet i tih
Sve naše novčiće otkrij za Njih
Za klince čiste i zbunjene
Raščini sve naše želje neispunjene…

Dno dna.
Hleba i audicija.
Dno dna.
Sreća je teška cicija.
Dno dna.
Ostare deca na draftu na asfaltu, u zlu;

Dno dna.
Mogli bi biti giganti
Al’ sve su više migranti
U svojoj zemlji, na svom tlu.

Dno dna.
Kliče se nebulozama
Dno dna.
U inat dijagnozama
Dno dna, i isti krezubi statisti mlate barjakom.
Dno dna.
I što je više štrajkova
Dno dna pazari više lajkova
Onaj opsenar.com…



Đorđe Balašević – Mati / Nova pesma 2017.

Mati

Opet sam snio majku na praznični dan…
I kao lutnja bruji slutnja: šta bi značio taj san?
Hoklica izneta pod dud ko kad me čeka odnekud…
Sve mi se manje sviđa kad budem u pravu…

Sanovnik s masnim slovima…
Lako je to sa snovima…
Nešto mi teže ide kad tumačim javu…

U oku tamni odsjaji divljeg lešnika…
I, tu od skora, nova bora, zbog jedinca, grešnika…
Lanena letnja haljina sa veženim detaljima…
Taman uz krupne tufne na baštenskoj kanti…
U leji bujnog šeboja… U tom snu mlađa nego ja…
Onakva kakvu bih i želeo da pamtim…

O, mati, veje sneg… Ni to me ne raduje više…
Prošlo je zauvek… Severac pustolinom briše…
Gde dirne vode mirne hvata se led…
I ravno je unedogled…

Nadiru pahulje ko horde minulih minuta…
Niko ne strahuje što kasnim, što me nema s puta…
Da l’ zima dušu ima?
Noć pusta je… To što me prati ne odustaje…

Sve ređe srećem ljude iz mog plemena…
Zamiču oni u koloni s one strane vremena…
Na zlo nas ume navesti varljivi šapat savesti…
Nisam baš bio sin što nosi dobre vesti…

Promiču lica predraga od nemila do nedraga…
Ka nekom tuđem snu u kom ćemo se sresti…

O, mati, veje sneg… Ni to me ne raduje više…
Prošlo je zauvek, severac pustolinom briše…
Gde dirne vode mirne hvata se led…
I ravno je unedogled…

Nadiru pahulje ko horde minulih minuta…
Niko ne strahuje što kasnim, što me nema s puta…
Da l’ zima dušu ima?
Noć pusta je… To što me prati ne odustaje…



Edgar Alan Po – Anabel Li (Edgar Allan Poe – Annabel Lee) Tekst / Lyrics

Edgar Alan Po – Anabel Li

U carstvu na žalu sinjega mora –
pre mnogo leta to bi –
življaše jednom devojka lepa
po imenu Anabel Li;
i samo joj jedno beše na umu:
to da se volimo mi.

U carstvu na žalu sinjega mora
deca smo bili mi,
al’ volesmo se više no iko
ja i Anabel Li,
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski anđeli svi.

I zato, u carstvu na morskome žalu,
pradavno ovo se zbi:
poduhnu vetar noću sa neba,
sledi mi Anbel Li;
i dođoše da je od mene odnesu
njezini rođaci svi,
u grob na morskome je spustiše žalu
da večni sanak sni.

Anđele zavist je morila što su
tek upola srećni ko mi:
da! zato samo (kao što znaju
u onome carstvu svi)
poduhnu vetar s neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.

Al’ mi nadjačasmo ljubalju one
što stariji behu no mi –
što mudriji behu no mi –
i slabi su anđeli sve vasione
i slabi su podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelepe Anabel Li.

Jer večite snove, dok mesec sjaj toči,
snivam o Anabel Li;
kad zvezde zaplove, svud viđam ja oči
prelepe Anabel Li;
po svu noć ja tako uz dragu počivam,
uz nevestu svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more huči i vri.

II prevod (Tin Ujević)

Anabel Li

Prije mnogo, i mnogo ljeta
U kraljevstvu na obali
Življaše djeva znana sred svijeta
Pod imenom Anabela Li,
I življaše sred briga i radosnih sjeta
Da me voli i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete
U kraljevstvu, što plaču valovi,
No ljubavlju većom od ljubavi svete
Ljubljasmo se ja i Li,
Te nam na ljubavi nebeske čete
Zaviđahu, anđeli svi.

I tako prije ljeta i ljeta
U kraljevstvu, što plaču valovi,
Vjetar iz oblaka skrši poput cvijeta
Moju lijepu Anabelu Li,
I tako njoj brata žalost dopa,
Da je ponese daleko od mene,
Da je u kamenom grobu zakopa,
Što ječi od umorne pjene.

Anđeli nesrećni i u raju
Zaviđahu njoj i meni
I, zato (svi ljudi znaju
U kraljevstvu, što ga more mi)
U noći iz magle zaduhaju
Vetri i ubiju moju Anabelu Li.

No naša je ljubav jača od one
Njih, što bjehu stariji no mi,
Njih, što jesu umniji no mi,
Pa ni anđeli s vrh vasione,
Pa ni bjesovi, što pod morem rone,
Dušu ne mogu rastaviti: dušu mi
Od duše lijepe Anabele Li.

Kad mjesec sine, nosi mi sanje
O lijepoj Anabeli Li;
Kad zvijezde izađu, sinu oči danje
Prelijepe Anabele Li;
I tako noću za noći ja sjedim
I dragu, moju ljubav i moj život gledim,
Tamo u grobnici na valu,
U njenom grobu na zvučnome žalu.

Edgar Allan Poe – Annabel Lee

It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know 
By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea,
But we loved with a love that was more than love—
I and my Annabel Lee—
With a love that the wingèd seraphs of Heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsmen came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in Heaven,
Went envying her and me—
Yes!—that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we—
Of many far wiser than we—
And neither the angels in Heaven above
Nor the demons down under the sea
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee;

For the moon never beams, without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise, but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling—my darling—my life and my bride,
In her sepulchre there by the sea—
In her tomb by the sounding sea.

Anabel Li je poslednja pesma američkog pesnika Edgara Alana Poa. Napisana je u maju 1849. godine, a objavljena par dana nakon njegove smrti u dva časopisa i u posmrtnom oproštaju. / “Annabel Lee” is the last complete poem composed by American author Edgar Allan Poe. Written in 1849, it was not published until shortly after Poe’s death that same year.

Đorđe Balašević – Na bogojavljensku noć (druga verzija)

Đorđe Balašević – Na bogojavljensku noć  / druga verzija pesme sa albuma “Ostaće okrugli trag na mestu šatre” (2002) Tekst:
Na bogojavljensku noć…
Olba se dotače, lome se pogače, a venci smokava i praporci se pokače u prednjoj sobi mog baće.
Čudo je navike moć…
Društvo se sastalo, kao pod zastavom, pod istom ikonom za dugim crnim švapskim astalom što pamti svadbe i daće.

Uglavnom gostujem kod kuće, al’ moju narav pamte tu…
Brbljaju svašta pred svanuće, al’ čak ni pripiti ni da pomenu nju.

Na bogojavljensku noć…
Crkvene pesmice, sveće i kresnice i uvek stave odveć onih glupih suvih grožđica u česnice…
Al’ to je tako i amin.

Čudo je prošlosti moć.
Prate me duhovi ko gladni vukovi a moje vreme tinja kao stari trupac bukovi još jutros gurnut u kamin.

Ruža je pupila na mrazu…
I, što bi rekao moj kum: “Vuče te đavo na tu stazu,
a ispred sebe imaš dobri stari izlizani drum”.

Oni ne pričaju o njoj a ja se ne raspitkivam.
Ukrstim politru i noć i na taj krst se, tu i tamo, prikivam.
Već me i Dunav pretiče, moja me senka spotiče…
Al’ ništa me se ne tiče i malo šta me pomera i dotiče…
Sem možda nje…

Na bogojavljensku noć…
Društvo sa studija, vašar starudija, nastavnik ruskog, šveroš, neki sitni privatnik i opštinski sudija.
I svi smo na “Pomoz’ Bože”…
Silna je ljubavi moć…
U jutra besana jos dođe nezvana i kao provalnik mi pretura po mislima i pesmama…
Al’ to je sve što mi može.

Već me Dunav pretiče, već me senka spotiče.
Ništa me se ne tiče, ništa me ne dotiče.

Nikad ne pričaju o njoj a ja se ne raspitkivam.
Ukrstim politru i noć i na taj krst se, tu i tamo, prikivam.
Već me i Dunav pretiče, moja me senka spotiče…
Al’ ništa me se ne tiče i malo šta me pomera i dotiče…

Nikad ne pričaju o njoj a ja se ne raspitkivam.
Ukrstim politru i noć i na taj krst se, tu i tamo, prikivam.
Već me i Dunav pretiče, moja me senka spotiče…
Al’ ništa me se ne tiče i malo šta me pomera i dotiče…
Sem možda nje.

Miladin Šobić – STARE NOVINE


STARE NOVINE

Sjedim sam na trotoaru
Prebijenu nemam paru
I čitam stare novine
Čitam neke stare novine

Tu na uglu od ulice
Derem jadne farmerice
I čitam stare novine
Čitam neke stare novine

Život moj lumperaj
Jedva s krajem vežem kraj
Život moj lumperaj
Jedva s krajem vežem kraj

Ja nijesam kao svak
Ja ne sanjam kadilak
Smuči mi se na to sve
Uzmem čitam novine, novine

Tu na parečetu betona
Bescarinska moja zona
Tu čitam stare novine
Čitam neke stare novine

Gradom žure lica nova
Svako pita đe je lova
Ja čitam stare novine.
Čitam neke stare novine…

Miladin Šobić

Miladin Šobić – Prvi jutarnji


PRVI JUTARNJI

Zašto cijeli dan si tužan, kaznio te Bog
Uništit’ ćeš srce
Sebi velim mani se od tog
Okani se od tog

Promjenio bih svijet
Al` kako vidim nemam moć
Spopadnu me crne
U dan pretvorio bi noć
U dan pretvorio bi noć

Pokupim sve, sjednem na voz
Odem u drugi grad
Brige i bol otkačim skroz
Sjetim se da sam mlad.

Pokupim sve, sjednem na voz
Odem u drugi grad
Brige i bol otkačim skroz
Sjetim se da sam mlad
Sjetim se da sam još mlad.

A ha ha ha, a ha ha ha.

U dan pretvorio bi noć
U dan pretvorio bi noć

Od onih sam što
Kad treba znaju puštit’ znoj
I kad ne sviđam se drugim
Sve do kraja tjeram inat svoj
Baš do kraja tjeram inat svoj

Promjenio bih svijet
Al` kako vidim nemam moć
Spopadnu me crne
U dan pretvorio bi noć
U dan pretvorio bi noć

Miladin Šobić