ZIMSKO JUTRO
Jutro je. Oštar mraz spalio zeleno lisje,
A tanak i beo sneg pokrio polja i ravni,
I sniski, trščani krov. U dalji gube se brezi,
I kruže vidokrug tavni.
U selu vlada mir. Još niko ustao nije.
A budan petao već, živosno lupnuvši krilom,
Pozdravlja zimski dan, i zvučnim remeti glasom
Taj mir u času milom.
Il’ katkad samo tek zviždanje jasno se čuje,
I težak promuk’o glas. To lovac prolazi selom,
I brže mameći pse, poguren u polje žuri,
Pokriven koprenom belom.
Svuda je pustoš i mir. Noćna se kandila gase –
A sveži, jutarnji dah, preleće doline mirne,
I šum se razleže blag, kad svojim studenim krilom
U gole grančice dirne…
Vojislav Ilić