Izet Kiko Sarajlić – BALAŠEVIĆ
Sada kad ga nema
nema ruskog pjesnika koji nema pjesmu o Visockom.
Ja volim da svoje pjesme napišem ako ne prije vremena
onda barem na vrijeme.
Zato pišem i ovu pjesmu o Balaševiću.
U stvari,
Balašević i jeste naš Visocki.
Najveću nagradu svoje zemlje
Visocki je dobio nakon smrti.
Ja se nadam da će Balašević još za života
dobiti barem Zmajevu.
Evo, ja ga, kao bivši laureat, rimovano, uoči svog
neodlaska u Siriju,
najsvesrdnije preporučujem Matičnom žiriju.
Izet Sarajlić
„Veliki sarajevski, danas nažalost pokojni, pjesnik Izet Sarajlić napisao je pjesmu posvećenu Balaševiću i u njoj ga nazvao “našim Visockim”. Znajući već tada nestalnost i prolaznost vrijednosti u nas, Sarajlić piše kako se kod nas tek nakon smrti umjetnika prizna njegova prava vrijednost, pa, upućujući nam upozorenje, kaže — “Ja volim da svoje pjesme napišem, ako ne prije vremena, a onda barem na vrijeme / zato pišem i ovu pjesmu o Balaševiću.” Deset godina kasnije, kad nam se već sve dogodilo, isti pjesnik će ga upotrijebiti kao miltonovsku metaforu: “Ona radost stvaranja koja se iz pjesama Đorđa Balaševića / presipala po čitavoj državi od Triglava do Đevđelije — gdje je? / Nema je. (OPROŠTAJ S KOLARCEM) „“ – Đorđe Matić, iz knjige „LEKSIKON YU MITOLOGIJE“