Rade Šerbedžija – PJESMA ZA BEKIMA FEHMIA / Tekst: Miljenko Jergović / Album: Rade Šerbedžija & Miroslav Tadić – Ponekad Dolazim, Ponekad Odlazim (2010) / Video, Tekst pesme
PJESMA ZA BEKIMA FEHMIA
Ljude si htio učiniti boljim
i gasio žar na dlanu
sve što si mogao šutnjom im reći
izgorjelo u jednom je danu.
Pa si im pjevao, pa si im svirao
pa si im ranjene duše mirio
sve dok ne ubiše druga tvoga
i prvi zapališe grad.
Ej, Boro, beli Boro,
rasuše se naši dani!
Ej, Boro, beli Boro,
nesta sve kô snijeg od lani!
Gdje nisam imao braće
ti si mi bio brat
u mojoj pjesmi danas
i tvoja šutnja pjeva…
Neko davno mlado vrijeme
ranjene nam duše hrani
ti odlaziš, a ja osta
dug da platim u kafani.
Ej, Boro, beli Boro,
rasuše se naši dani!
Ej, Boro, beli Boro,
nesta sve kô snijeg od lani!
„Kažu da nema najvećih glumaca i glumica. Kažu da je pravedno reći da ima velikih i posebnih i jednakih u svojim veličinama. Pa ću i ja, ovoga puta, u namjeri da podržim to bratstvo naših velikana koji su nas prerano napustili, napisati: Otišao je jedan od najvećih umjetnika kojeg smo imali… Bekim Fehmiu. Legenda. Mit. Uzor…
Ni pola nije učinio što je mogao učiniti. Ne zato što nije dospio, već zato što nije htio. A učinio je najviše od svih na ovim prostorima. Smireno. Odmjereno. Dostojanstveno. Postoje ljudi – mudraci, koji svoje lice još u mladosti zasluže. Jedan od njih je sigurno bio Bekim Fehmiu,“ piše Rade Šerbedžija, na početku oproštaja od tragično preminulog Bekima Fehmiua.