Dušan Bošković – SAT

SAT Borim se sa sobom sad, vječnost od kako bejah mlad. Gledam u grad u ljude u sat sve je drugačije osjećam glad. Glad za nečim što sam htio nekad, sve je to sad svačije, a nikad moje… Prolazi dan širi se hlad postajem lak padam u san. Sanjam da ganjam za nekim svjetlom, sve sam mu bliže… Zvoni telefon, nestade sna. Zove me brat, neke su smetnje… “Koja si smjena? Pomjeri sat… Ljetnje računanje vremena…” Trgoh se tad, pomjerih sat i to bješe šah-mat… U mojoj glavi se završi rat, kao kap bistar postade mrak, otvorih oči, vidim taj…

Biseri poezije

  EPITAF NA ZEJTINLIKU U SOLUNU – Vojislav Ilić Mlađi VREMEPLOV – Slavko Mihalić U međuvremenu – Nikola Vranjković AKO – Radjard Kipling DOMOVINA – Janez Menart Sat – Dušan Bošković ITAKA – Konstantin Kavafi AZRA (Kraj tanana šadrvana) – Hajnrih Hajne Čovek peva posle rata – Dušan Vasiljev DA ŽIVOT BUDE LJUBAV – Mira Alečković Prozor kroz koji Dunav teče – Đorđe Nešić Na dan njenog venčanja – Velimir Rajić Ruža: Saint-Exupéry – Danilo Kiš Molitva Fransoa Vijona – Bulat Okudžava Čeznem da ti kažem najdublje reči… (Gradinar, 41) – Rabindranat Tagor Sa svetlim poljupcem na usnama – Rastko…