Dušan Bošković – SAT

Dušan Bošković – SAT

  • Posted on: 01/04/2019
  • By:

SAT

Borim se sa sobom sad,
vječnost od kako bejah mlad.

Gledam u grad
u ljude
u sat
sve je drugačije
osjećam glad.

Glad za nečim što sam htio nekad,
sve je to sad svačije, a nikad moje…

Prolazi dan
širi se hlad
postajem lak
padam u san.

Sanjam da ganjam za nekim svjetlom, sve sam mu bliže…

Zvoni telefon, nestade sna.
Zove me brat, neke su smetnje…
“Koja si smjena? Pomjeri sat… Ljetnje računanje vremena…”
Trgoh se tad, pomjerih sat i to bješe šah-mat…

U mojoj glavi se završi rat,
kao kap bistar postade mrak,
otvorih oči, vidim taj znak,
prestah da lutam.
Shvatih da sam sa satom se promijenio i ja.

Dušan Bošković