Rade Šerbedžija – DO POSLJEDNJEG DAHA

Rade Šerbedžija – DO POSLJEDNJEG DAHA / London, 1994. / Pesma iz knjige On, neko drugi (1998) / Tekst pesme:

Bio je nekako sav nakrivo
tako i hodao
tako i školu učio
i baš se nekako mučio da dokaže
kako ima i važnijih stvari na svijetu

na primjer u pubertetu kad svi su rakiju u Vinkovcima pili
Kasim je gledao Belmondove filmove
i u „Slavonija“ hotelu
u nekom starom očevu odijelu
naručivao čašu hladnog mlijeka

vucibatina neka
sjećam se
htio me tući
(jer ja sam oduvijek bio kao neki poeta)
a Kasim bi onako iz zaleta pomeo dvojicu trojicu
zatim poravnao kravatu
i rekao najmirnijim glasom na svijetu
što si se usrao od straha
pet je do osam
hajde da gledamo Do posljednjeg daha

Proljeće u našem gradu bilo je
kako se kaže
puno sperme
znali smo kolektivno drkati
onako majušni brkati
zavaljeni u šanac ispred protine kuće
oko nas žbunje i neko trulo pruće

a Kasim
oca mu mangupskog
odjedared odnekud izroni iz mraka
i u nekoliko koraka stvori se nad nama

on i s njime prava dama
znali smo je iz komšiluka
ajde kaže da vidim ko će dalje
dajem samo za pare
a njemu onako zbog nečeg u zraku
može taj svaku ako bi htio

Kasim bi se samo nasmijao i rekao
ne diraj mi kurveštino drugare
može te povalit baraba svaka
pet je do osam majku mu
odoh da gledam Do posljednjeg daha

ljeto u Slavoniji u mozak zapeče
ne vidi se ništa od prašine
Kasime
tako smo se zvali nas dva po nekom detektivu iz x-romana
nećeš valjda i ti ko ovi vodozemci
da ladiš muda u barutanu
hajde sa mnom u staru pilanu
da vadimo gliste iz piljevine

sjedi tako na starom
biciklu i otpuhuje kolutove dima
al’ zaistinski
ne ko ova druga raja
on ga povuče bogami iz jaja

i sjednem tako na štangu ispred njega
bos u kratkim hlačicama
a on sav obučen u crno
i cipele crne
na bosu nogu

vozio je polako
nek vidi
kaže
svako da smo drugari
još nam samo Belmondo fali
da skupa vadimo gliste na staroj pilani

Bila je u našem gradu i jedna mala s pjegama
mi smo kao bili u nekoj shemi
ma vraga shemi
bili smo do ušiju jedno u drugo zaljubljeni

a Kasim joj
znaš ono
svake zime nove rukavice donese
šeretski se nasmije i kaže
ti mala čuvaj se
i ne izlazi suviše na zimu
možda ćeš jednom igrati na filmu

od tada je eto mnogo minulo ljeta
i ja sam danas kao neki esteta
filmom se bavim i ponekad pjesme pišem
al’ nikako da zaboravim te moje Vinkovce
i moje blage ravnice gdje smo Kasim i ja
od jutra do mraka
živjeli život do posljednjeg daha

A neki dan
eto
stiglo mi pismo
pišu da Kasima nema više
poginuo je negdje u blizini Mirkovaca

Pitam na kojoj je strani bio
nije taj kažu uniforme nosio
nekog je klinca na biciklu vozio
nekog bosonogog dječaka
kad ga je metak pogodio

sunce ti kalaisano
kažu
ko kaskader na filmu je kroz zrak proletio
i na prašnjavu Mirkovčku cestu pao
zatim se kao malo pridigao
i onom dječaku na francuskom nešto šaputao

i još se kažu
zadnjim snagama
nekako naročito poravnao
a onda
palcem desne ruke
kao Belmondo
lagano preko donje usnice prešao
do posljednjeg daha mon ami
do posljednjeg daha

London 1994.

Rade Šerbedžija

Iz knjige: On, neko drugi – Rade Šerbedžija, Izdavač: „Stubovi kulture“, Beograd, 1998.