BROD U BOCI
Dozvolite ovaj jednostavni poklon,
ovu jednostavnu usporedbu:
brod u boci –
jedrenjak neodređenog tipa
izrađen rukom mog prijatlja,
osamdesetogodišnjeg Genovežanina.
Najudaljenija luka u jednostavnoj duši mog oca –
Trieste.
Nedjeljne tuče u svečanim odelima
šibenskih i zadarskih lučkih radnika.
Moju prijatljicu zanima –
Kako se to radi?
Da li boca dolazi naknadno,
sa punim jedrima
i morem od sadre?
Moj brod u boci
koji čuvam u ovom tihom enterijeru,
što uporno i smiješno oponaša
ono nešto naše i ono moje.
To bi trajalo predugo da vam objašnjavam;
Svakako, brod pomalo ulazi u bocu,
on ostalja dojam i mogao bi ploviti.
Zar vam to nije kao…
Usporedba je, naravno, odviše jednostavna i
vas ću, eto, izuzeti iz te banalnosti,
ali neki vrag me tjera
da vam ipak kažem,
da vam kažem to najobičnije,
makar mislio samo na sebe –
Vidite, gospođice,
zar vam to nije kao…
Arsen Dedić