Ознака: Arsen Dedic

LJETNI PJESNICI

Ljetni pjesnici se prave
od lakših materijala.
Oni se lakše odijevaju.
Ljetni pjesnici čitaju lakše stihove,
premoreni na centralnom trgu.
Oni jedu školjke i udvaraju se
lakšim djevojkama koje su
naklonjene lijepoj književnosti.

A evo, već nadiru zimski pjesnici u teškoj,
zimskoj opremi. Sa zimskim gumama.
Vodeći otežale suputnice.
Oni čitaju teške stihove
i jedu tešku hranu.
Oni teško napuštaju svoj
teško stečeni položaj.
Zimski pjesnici gaze
sve pred sobom i od ljetnih
pjesnika ostaje tek lahor
– meni tako drag.

Arsen Dedić

MOJA LJUBAVI

Završila se igra: vatra početka,
slast i tajanstvo tvog prvog grijeha;
gotovo je.
To nije više ni veselje, ni slatka dosada.

Ti, mala moja, ženska sa žura,
fličko, džepna damo,
nasmijana i onesviještena ljubavnice,
moje dijete i moja majko –
postala si neizreciva,
a počelo je beznačajno:
Zatekao sam se kako ti telefoniram
u ljepoti večernje kiše,
koja je samo provalija nada mnom
i potreba da te dotaknem,
i tvoja usta.

Pokućstvo, topli namještaj
mojih starih ljubavi – osipa se.
Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala,
u riječima koje su mi pripadale,
ali me nisu mogle naći.

Ti si postala moja odbrana,
dobrovoljno progonstvo,
pobjeda nada mnom, moja muka,
ljubomora na život,
moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama,
nemoguća zemlja, potrebno tijelo,
moja ruka i glava.

I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao,
sada me obuhvaća ovdje, daleko i zauvjek –
u svim uglovima mog života.

Postaješ bezimena, nepoznata i smrtonosna,
moj život i spas od života –
moja ljubav.

Arsen Dedić

Foto kolaž: Bistrooki – www.balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)

BROD U BOCI

Dozvolite ovaj jednostavni poklon,
ovu jednostavnu usporedbu:
brod u boci –
jedrenjak neodređenog tipa
izrađen rukom mog prijatlja,
osamdesetogodišnjeg Genovežanina.
Najudaljenija luka u jednostavnoj duši mog oca –
Trieste.
Nedjeljne tuče u svečanim odelima
šibenskih i zadarskih lučkih radnika.

Moju prijatljicu zanima –
Kako se to radi?
Da li boca dolazi naknadno,
sa punim jedrima
i morem od sadre?

Moj brod u boci
koji čuvam u ovom tihom enterijeru,
što uporno i smiješno oponaša
ono nešto naše i ono moje.

To bi trajalo predugo da vam objašnjavam;
Svakako, brod pomalo ulazi u bocu,
on ostalja dojam i mogao bi ploviti.
Zar vam to nije kao…

Usporedba je, naravno, odviše jednostavna i
vas ću, eto, izuzeti iz te banalnosti,
ali neki vrag me tjera
da vam ipak kažem,
da vam kažem to najobičnije,
makar mislio samo na sebe –
Vidite, gospođice,
zar vam to nije kao…

Arsen Dedić

Foto kolaž: Bistrooki – www.balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)