Bez naslova, ali i bez neke posebne gorčine
Šta se tu može,
prosto nije bilo vremena
da se na vreme proživi život.
Najpre je trebalo dočekati da rat pređe u uspomene.
Zatim
odraditi svoj deo obnove i izgradnje zemlje.
Zatim
prebaciti preko glave Četrdeset osmu.
Zatim
ustanoviti jednog majskog jutra da je već veče.
Zatim
pomiriti se s mišlju da je jedina knjiga koju čovek
piše knjiga poraza.
Sad je sve u redu.
Život je prošao.
Čovek može početi i da živi.
Izet Kiko Sarajlić