Tin Ujević – BIOGRAFIJA
Tin Ujević (Vrgorac, 5. 7. 1891. – Zagreb, 12. 11. 1955.) je bio književnik, književni kritičar, publicista i prevodilac. Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujević, i rođen je kao jedno od petero djece od kojih su dvoje umrli još u djetinjstvu.
Prva tri razreda osnovne škole je završio u Imotskom, a zatim se seli u Makarsku gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. 1902. odlazi u Split gdje se upisuje u klasičnu gimnaziju i živi u nadbiskupijskom sjemeništu. U svojoj trinaestoj godini počinje pisati pjesme od kojih ništa nije sačuvano (po njemu je njegovo prvo djelo kratak tekst „Voda“ koji je završio u košu za smeće nekog urednika). 1909. godine Tin maturira u Splitu s odličnim uspjehom.
Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no zbog političkih uvjerenja prognan je iz Hrvatske, dulje je vrijeme živio u Parizu, zatim u Beogradu, Sarajevu i Splitu, da bi se od 1940. za stalno nastanio u Zagrebu kao profesionalni književnik.
Zbog boemskoga života, kao i raznolikoga, bogatog i utjecajnog opusa, osobito pjesničkog, postao je gotovo legendarnom ličnošću hrvatske poezije. U pjesništvu je prošao određen razvoj od ranog modernizma Matoševe škole (zbirke Lelek sebra i Kolajna), kada je pisao vezanim stihom u gotovo klasičnim oblicima, s bogatom rimom i naglašenim zvučnim figurama, do pretežito refleksivne, gotovo filozofske lirike, u tehnici izrazito ritmiziranoga slobodnog stiha, s povremenim rimama i zvučnim figurama, ponekad i s nadrealističkim hipnagogičnim slikama.
Kada su velikoga Tina urednici nekog tjednika zamolili da izabere svoju najbolju pjesmu, Tin se nakon teških muka, s nekim stezanjem savjesti, odlučio za pjesmu SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA , i to zato jer je najskromnija, najednostavnija, najnarodnija i, možda, i najpopularnija.
DELA
„Lelek sebra“, Beograd, 1920.
„Kolajna“, Beograd, 1926.
„Auto na korzu“, Nikšić, 1932.
„Ojađeno zvono“, Matica hrvatska, Zagreb, 1933.
„Skalpel kaosa“, Zagreb, 1938.
„Ljudi za vratima gostionice“, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1938.
„Žedan kamen na studencu“, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1954.
CITATI I ANEGDOTE
„Tin Ujević – blještava osobnost, registrator vlastita duševnog života i izvanjezične zbilje, čarobnjak i opsjenar svojih zatravljenih čitatelja, jamac tradicionalnih priopćajnih kanala, nehotični leksički i frazemski kodifikator hrvatskog jezika i stiha – bio je po svemu sudeći, životom i djelom jedan od prepoznatljivijih pjesničkih tragova u procesu hrvatske društvene semioze, zrcalo njezine nature i kulture u XX. stoljeću.“ – Ante Stamać
– Tin Ujević, za opkladu, vezanih očiju, proba razna vina i pogađa: „Crno, preklanjska berba. Doneli ste ga od Ginića. Sićevačko, lanjsko, troše ga kod Trandafilovića i Tri seljaka. Smederevsko, ovogodišnje, nije najbolje. Vinograd okrenut jugozapadu…” A onda mu u čaši donesu vodu. Pesnik proba i kaže: „Ovo nikada nisam pio”
– Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati. „Ma ne morate mi se ispričavati“, rekao je Tin, „iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara“, aludirajući na beskućnika koji je spavao pod klupom.
– Tin nije volio sudjelovati u razgovorima, za vrijeme brijanja u brijačnici. Svejednako, brijač mu je često dosađivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brijač upita: „Kako hoćete da vas obrijem?“. – „Bez riječi“ – odgovori mu mirno Tin.
– Ujevića, koji je ostao neženja do kraja života, neki prijatelji upitaše, zašto se ne ženi. „Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju“ – odgovori im Ujević.
– Kako je Tin bio iznimno domišljat i lucidan dobro prikazuje sljedeća anegdota. Jedan veseljak iz njegovog društva, vidjevši ga kako s praznom čašom stoji u gostionici, prišao mu je i rekao: „Slaži nešto na brzinu i platit ću ti špricer.“ Tin ga i ne pogleda i već mu preko ramena dobaci: „Ne, prijatelju, rekao si dva!“. Kako je upravo trenutačno slagao, ovaj šaljivdžija mu je morao platiti piće.
Tin Ujević PJESME, CITATI, BIOGRAFIJA, ZANIMLJIVOSTI
Foto kolaž: Bistrooki – www.balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)