FISHARMONIKA Slika moje duše nema kronike. Krajolik misli, to je zvuk harmonike. Šišmiš je u kraju ko mrena na očima. Gdje se sanja počinje? gdje se dočima? Zemlji rastu kose. Taj je mjesec kopija s neke razglednice stare, što me opija. Mi smo išli putem. Put je bio dug. Kasno opazismo da je taj put krug. Po danu mjesec na nas svoju slutnju sipa. Divlji kesten cvjeta i miriše lipa. U nama plamen skitni strasnika. Noć nam šalje ćuka, svoga glasnika. I sve noću biva puno svete strave. Šešir nam se diže sam vrh budne glave. Nas će obuzeti gorostasna…
Ознака: Tin Ujević
Tin Ujević – KOLAJNA (2 x Vinyl, LP, Album) / 28 pjesama
Tin Ujević – KOLAJNA / Dupli LP iz 1984. godine sa 28 Tinovih pesama koje govore Božidar Boban, Drago Meštrović, Mirela Brekalo i Rajko Bundalo. A Ove su riječi crne od dubine – Blaženo jutro koje padaš – Noćas se moje čelo žari (Notturno) – Svjetlosti moje vjere, tugo tuge – Devet mjeseci što ja siđoh s uma – Zelenu granu s tugom žuta voća – I ja što evo bezumno ispisah – TAJANSTVA – NOSTALGIJA SVJETLOSTI – MOLITVA IZ TAMNICE B OPROŠTAJ – ODLAZAK – SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA – IGRAČKA VJETROVA – CJELOVITI CJELOV I TI – CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA – VASIONAC – VISOKI JABLANI C RIĐOKOSI MESIJE – MJEHURIĆI – PRODUŽENI SVIJET – RAZAPETA AFRODITA…
Tin Ujević – PONIŽENJA LJEPOTE
PONIŽENJA LJEPOTE I da suhim zlatom riječi moje plate i da svako slovo teži tas na vagi, pošto su za tebe bez ljubavi dragi, pjesnik stišće zube: neću da me shvate. O ljepoto, ljudi proklinju ti ime, jer si samo obris koji putem biva, jer si prizrak zračni visoko nad svime, koji daje među, što se zatim skriva. Groznice u krvi požare mi pale. No, ako to nisu sni bolesti vrući, društvu kao male šale, a društvo mi ne da pragu momu, kući. Je li tebi zadnje robovanje ide? Kao da si sova duboka u noći? Oni društvo duše sasvim…
Tin Ujević – HYMNODIA TO MOU SOMATI
HYMNODIA TO MOU SOMATI Ne pjevam ni pjesmu sebi ni svoju hvalu ni tužbu ni plač na rugobu. Bez ponosa i sramljenja na kakvom vedrom žalu promatram taj nagi lik, za duh tu vedru sobu. Dijete, ne bijah jak, ali sam pregorio suze. Jedva bijah zdrav, no odrekoh se tuge. Ako mi svemirska mijena najbolje radosti uze, plač i bahtanje ja ostavih za druge. Znamenit je život ovoga važnoga crva, no on se odrekao toliko slaboća. Očaj i ludilo sebe to je mana prva, a bolja vrlina sočnost i dodir mesa voća. O moje tijelo! U tebi otkrih iskonsko trojstvo:…
Tin Ujević – PRODUŽENI SVIJET
PRODUŽENI SVIJET Stvari su oko mene duboko sadržajne. Cvijeće ima značenja i riječi na rubu puta. Vode šapću u noći neiskazane tajne, i vjetar na mahove čudne maštanije šaputa. Oči životinja krijese se s voljom izraza. Kamen u brdu nasumce lik i smisao prima. Nesvijesna savjest pita se: zbilja, ima li izlaza iz začarana kruga u pravilniku rima? Java je, jošte jednom, preobražena snima kao da ide u susret najdubljim jesenima, ko da će Isukrste da sa raspela snima, kao da priroda sprema posljednji krevet – svima. Zemljom idu sanjari (mogli bi biti pijani) i ti su od tihih riječi…
Tin Ujević – MJEHURIĆI
MJEHURIĆI Možda ima taj demon, što pamti svako zrno, što je posijao u moj duh. Ja ne pamtim; ja čujem samo u uhu, gdje šumi i galami. I bojim se, da i drugih harfista bezbroj čuh. Ja sam prislonio uho k svakom grmu i šuštavoj slami. Suviše se vjetrina u mojem bubnjiću slilo i sliva. Suviše učenih otrova u malom mozgu mi hara. Do mene vijori šuma, javlja se pčela, što se u šašu skriva mučena pjesma riječnih bjesova noćna mi spavanja para. Koliko usta iz mene kao vode šaplju, koliko mjehura sitnih klokoće u pjeni! A ja kroz cijev…
Tin Ujević – RIĐOKOSI MESIJE
RIĐOKOSI MESIJE I Ne rasklapaju se dveri duše kao cvijeće zorom. Valja tući zvekirom. Buditi spavača: Zlatni most nad ponorom je pod morom riječi i ćutilnih uspomena, u strahu rasparača; ima nešto što je od dubokoga dublje. U majdanima oceanskih korita se skriva vijest istinita kao rujna sadržina trublje, zvuk uzvišeni kao pravi plamen zublje, pravda naša živa, kao luda živa. Ne znamo, je li bilo ili nije, ali stoji. Bilo djelom mašte, ili uspomenskim tijestom, ili objavljenjem, stoji. Iz kakvih dubina, iz kojih virova vedrine plavo mlijeko doji? Ne znamo, je li bilo ili nije. Ali vlada mjestom krunastih…
Tin Ujević – VISOKI JABLANI
VISOKI JABLANI Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi; od gromora njina glasa šuma i more se budi, a kada rukom mahnu, obzori svijeta se šire i bune, i prodiru u vis, u etire. Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji, bijedi, sužanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji. Oni imaju snagu vjere što živi u smaku i vrelo svjetlosti što tinja u mraku i sunce u oblaku… Oni imaju polet orlova, srčanih zračnih ptica, oni poznaju pjesmu naših najdubljih žica, uzdušni piloti, nebeski piloti, za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti, ljudi svojih djela, djeca svojih ruku,…
Tin Ujević – VASIONAC
VASIONAC Sto glasova iz stotine grla, iz dubina stostruke mi svijesti, grmi, kliče: Još me nije strla teška žalost zatajanih vijesti. Sto pjesama iz sto mojih vrela, iz dubljine stostruke mi vode, šiknu, viknu: Nije me raspela zarobljena boginja slobode. Kliče, vapi duša mnogim umom, buni se u grudi srce šire. Dokle hodam pogaženim humom, uskrsnut ću Asir i Misire. Struje misli kao vir zelenca. Pomiče se moja mrtva snaga. Sebe motrim usred svoga zdenca, uspravljam se usred sarkofaga. Uske su mi ove male zemlje. Kratke su mi moje bijele ruke. Gorke su mi ove suhe žemlje. Ja bih mogo,…
Tin Ujević – CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA
CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA Ptice pjevaju u mojoj sobi, a ne u kavezu, puštene od ruku milosrđa u moj blaženi san. Ptice mi javljaju da su radosno sa mnom u savezu, ptice cvrkuću u misli i naviještaju crveni dan. Ptice su ostavile šume i svježe granje stabala. Sada se sjatile u grad, ali u pohode isključivo meni. One kljucaju kljunom u plohu zvonkih stakala. One pjevaju suncu i boji u ovoj ugodnoj sjeni. One su rekle hvalu vjetru i pjesmi ganuta lista. Ispričale su povijest stvari u toku između zemlje i neba. Ptice mi dragaju lice i nude cjelov…