Tin Ujević – CJELOVITI CJELOV I TI

CJELOVITI CJELOV I TI U maštama ću tebe loviti trače sunca s ružičastom niti. U etere će srce ploviti, otvorene čaške nebo piti, jer bez tebe biti znači mene prepoloviti. Moju nagu dušu neću kriti, da bi javan bio žmarak skroviti. Ja ću tebe blagosloviti i molitvenom riječju osloviti. Ja ću tebe suzom liti i sebe smiješkom obnoviti. Vidjeti ćeš krvav grč strahoviti. Tvojom rosom ti ćeš mene miti. Moje srce tvojoj biti hiti, ni do groba nismo siti. Svojim dahom ti si svijet jezgroviti kamo će se sloge boja sliti. Ja ću tebi vijence viti, draganjima oviti, i tada…

Tin Ujević – OPROŠTAJ

OPROŠTAJ (u današnjoj transkripciji) Ovdi usrid luke naša mlada plavca Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova. I hoteća pojti putom svojeg plova Gre prez kog vojvode al zakonodavca. Budi da smo virni krivovirna pravca, Ništar manje čtîmo (koko i zemlja ova) – Kî va versih libar množ harvacki skova – Marulića Marka, splitskog začinjavca. U lipom jaziku, gdi “ča” slaje zvoni, Mi dobročasimo garb slovućeg greba I tokoj ti napis dijački i stari. Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni Žaju imimo velu sunčenoga neba: Korugva nam ćuhta; gremo, mi puntari! Tin Ujević OPROŠTAJ Oudi usrid luche nasa mlada plafca…

Tin Ujević – MOLITVA IZ TAMNICE

MOLITVA IZ TAMNICE Beskrajni Bože, što na plavom svodu zlato i srebro noćnih zvijezda pališ, čuješ li gdje ti na prljavu podu leleče ljutu molbu srvan mališ? U noći kad sam očajnički bdio s pogledom rujnim povrh vlažna stropa, kad sam u ognju bolnih mašta snio zvuk pjesme bune ili gromor topa, koliko puta iz te crne jame podigoh nebu ruke pune gnjeva, koliko puta povrh oštre slame provrištah mržnjom svetih hvalospjeva! Ako li žrtva mesa ili kosti spasenje može robova da kupi, gavranu dat ću da se njome gosti i gladnom crvu četvrt srca skupi. Ako te grudi, il…

Tin Ujević – NOSTALGIJA SVJETLOSTI

NOSTALGIJA SVJETLOSTI Danas sam zgnječen veličinom neba. Bojim se: plavi val će da ponese slaboću moju u vis što me vreba. Da l’ sunce žeže ili zima trese, osjećam mračno ilovaču uda, i uvijek slabe kosti pune truda. A oko mene ljudi svi zemaljci, tjelesa žena sva od stare gline, likovi stvari: kocke, kugle, valjci, a sve su oči pune guste tmine. Ja patnju svoju, svu, na mesu golu, što uzaludno ište melem vrela, dugujem rani, uvrijeđenu spolu, što vele: “Srcu ranjenom od strijela”. Kinji me briga: kakva li će ruka, kakva će meka ruka da me spase od mojih…

Tin Ujević – TAJANSTVA

TAJANSTVA I Bukom te vreve i sredine tijesne ja uho pružam za glasove tajne i donose mi utjehe beskrajne, ponavljaju mi pjesme urnebesne. Uhodim kako moje misli bijesne teku u gorke suze živodajne, i slutim uru gdje će strašne tajne gromadom crnom zgnječit noći nesne. – Ko sam i što sam, što ću, koga volim, što tražim, kuda idem, za čim lutam? – Uzalud nebo za odgovor molim, uplašen sobom svoje suze gutam; tajanstvo stvari i života zebe, ne poznam ništa, a najmanje sebe. II I tako, neke noći, usred druma preteku jezik neke riječi kobne, strah me je od…

Tin Ujević – I ja što evo bezumno ispisah

* * * I ja što evo bezumno ispisah slovjenske pjesme iz krvava srca, ne znadoh reći svoj najljepši vrisak i otrov nade što u mraku grca. Jer otkrih da su strasti preduboke za slatke riječi, ugašene slutnje; a da nam želje, oblačne, visoke, ne stižu frule niti skladne lutnje. No kada skoro panem nauznačke, i budem nošen na neslavnu odru, presvijetle zvijezde ko presvete značke u mome oku ugasnut će modru. Pečate krsta bezimenu grobu moje blaženstvo kad ne bude mene gnjila će kriti plamenu utrobu, a tajnu smrti kletva jedne žene. Tin Ujević, KOLAJNA (1920) –> VIDEO –…

Tin Ujević – Devet mjeseci što ja siđoh s uma

* * * Devet mjeseci što ja siđoh s uma; devet mjeseci što od srca sunca srce i mozak preko usne bunca; devet mjeseci Bijesa, čudna kuma. Ne pamtim sâm što govorim i kažem, sredinom trupa prešla mi je pila, a mila žena (nježna vila, svila) neće me više draganom i pažem. Mračna su ova čela niskih briga, podla ramena zgrbljena od rada; svjetlosna zemlja gdje Ljepota vlada bježi u tamu poređanih knjiga. I blatan mi je ovaj uski globus, a želja ruši, ko iz silna topa, tumbe sa u prah oborena stropa, nenadan, smrtan i odvratan obus. Čeznuće biti…

Tin Ujević – Svjetlosti moje vjere, tugo tuge

* * * Svjetlosti moje vjere, tugo tuge, kaži mi stazu žutim perivojem i daj da grlim braću, plačidruge, i da plačem, da plačem po svojem; Ljubavi moga bola, moga boga, daj mi da gazim čvrstim stopalima po žetvi što je zlati žega mnoga, po vijencima, po snima propalima. Nikada više neću sresti one blažene oči sanjarskih badema ni rajski osmijeh plašljive Madone, ni krotko čelo, mudra usta nijema; bogzna na kojoj zaprašenoj cesti izgubio sam sjenku svoga duha; i nikad više, nikad neću sresti usne nježnosti pravcem moga uha. I ako oblak udre gustom krpom, a kruta java stegne…

Tin Ujević – Blaženo jutro koje padaš

* * * Blaženo jutro koje padaš u svijetlom slapu u tu sobu, već nema rane da mi zadaš, počivam mrtav u svom grobu. Možda ćeš ipak da potpiriš pepelom iskru zapretanu – jer evo, trome grudi širiš čeznućem suncu, jorgovanu. Dijeliš mi neke tihe slasti kad o tvom zaru vidim knjige na polici – i cijeli tmasti vidik te sobe pune brige. Za mene ipak nešto fali u ovoj uzi bez raspeća, na dragoj usni osmijeh mali, u čaši vode kita cvijeća. Blaženo jutro koje padaš sa snopom svjetla u tu sobu, već nema smrti da mi zadaš, no…

Tin Ujević – Ove su riječi crne od dubine

* * * Ove su riječi crne od dubine, ove su pjesme zrele i bez buke. – One su, tako, šiknule iz tmine, i sada streme ko pružene ruke. Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik i katkad su mi drage moje rane. Jer svaki jecaj postati će zlatnik, a moje suze dati će đerdane. – No one samo imati će cijenu, ako ih jednom, u perli i zlatu, kolajnu vidim slavno obješenu, ljubljeno dijete, baš o tvome vratu. Tin Ujević, KOLAJNA (1920) –> VIDEO – Recitacija <–