POSOLJENI ZRAK I RAZLIVENA TINTA
Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
I duša mi je otvorena knjiga
Moje nebo je posoljeni zrak
A moje more razlivena tinta
Kome biti zahvalan živote moj?
Krenem obalom koju dobro znam
Samo dva minuta pješice do luke
Gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
Iglom izbodene ruke…
Pa opsujem, da ne mogu prostije
Mada odavno sam pobjego iz geta
I mjesec iznad nas ima okus hostije
A cesta miris izgubljenog svijeta
Moje nebo sad je posoljeni zrak
A moje more razlivena tinta
Zato pjevam (da ne pojede me mrak)
Jer da nisam ovo ja bih bio biljka
Kome biti zahvalan, grade moj?
Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
I život mi je otvorena priča
Ja se često spotaknem, al’ se uvijek dočekam
Ja sam čovjek koji nema briga
Kome biti zahvalan, grade moj?
(kolovoz ’98. Korčula)
Zlatan Stipišić Gibonni
Album: Judi, zviri i beštimje (1999)
Video: Gibonni – Prvi koncert u Srbiji (Subotica, 01. 12. 2010.) – POSOLJENI ZRAK I RAZLIVENA TINTA 10:50