Tin Ujević – NOSTALGIJA SVJETLOSTI / Tekst pjesme, Video
NOSTALGIJA SVJETLOSTI
Danas sam zgnječen veličinom neba.
Bojim se: plavi val će da ponese
slaboću moju u vis što me vreba.
Da l’ sunce žeže ili zima trese,
osjećam mračno ilovaču uda,
i uvijek slabe kosti pune truda.
A oko mene ljudi svi zemaljci,
tjelesa žena sva od stare gline,
likovi stvari: kocke, kugle, valjci,
a sve su oči pune guste tmine.
Ja patnju svoju, svu, na mesu golu,
što uzaludno ište melem vrela,
dugujem rani, uvrijeđenu spolu,
što vele: „Srcu ranjenom od strijela“.
Kinji me briga: kakva li će ruka,
kakva će meka ruka da me spase
od mojih crnih beznadežnih muka?
Ta zar i ljubav nije (ljubav, zna se)
za krotku djecu izmišljena gatka?
Sô suza pijem u plamenoj čaši;
um dere tkivo što ga mašta satka,
a kada desna za zvijezdu se maši,
znam da će sunca kojim ne znam ime
pre da me zgrabe u svoje visine,
no što ću ikad spustit u nizine
života Sunca što im ne znam ime.
Tin Ujević
Progres, Beograd, 1920; Auto na korzu, 1932.
Tin Ujević PJESME, CITATI, BIOGRAFIJA, ZANIMLJIVOSTI
Foto kolaž: Bistrooki – www.balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)