Đuzepe Verdi – VINSKA PESMA, TRAVIJATA / Giuseppe Verdi – Libiamo ne’ lieti calici (Brindisi), La Traviata (1853)

Đuzepe Verdi – VINSKA PESMA, TRAVIJATA / Giuseppe Verdi – Libiamo ne’ lieti calici (Brindisi), La Traviata (1853) Tekst (srpski, italijanski, engleski)

VINSKA PESMA

Sad pijmo, nek čaša se blista u ruci,
U srcu nek plamti od vina žar.
Uz vino i pesmu nek čuju se zvuci,
To dvoje – od boga je dar!

Ko voli da pije – nek  živi taj,
U pesmi on vino nek slavi,
Jer ono nam dušu razgali,
Na zemlji stvara raj…

Sad pijmo! Nek čaša se blista u ruci,
To dvoje – od boga je dar!

Giuseppe Verdi – Libiamo ne’ lieti calici (Brindisi) / La Traviata

Alfredo

Libiamo, libiamo ne’lieti calici
che la bellezza infiora;
e la fuggevol, fuggevol ora
s’inebrii a voluttà.
Libiam ne’dolci fremiti
che suscita l’amore,
poiché quell’occhio al core onnipotente va.
Libiamo, amore, amor fra i calici
più caldi baci avrà.

Flora, Gastone, Barone, Dottore, Marchese, coro:

Ah, libiam, amor fra’ calici
più caldi baci avrà.

Violetta

Tra voi, tra voi saprò dividere
il tempo mio giocondo;
tutto è follia, follia nel mondo
ciò che non è piacer.
Godiam, fugace e rapido
è il gaudio dell’amore;
è un fior che nasce e muore,
ne più si può goder.
Godiam, c’invita, c’invita un fervido
accento lusinghier.

Flora, Gastone, Barone, Dottore, Marchese, coro:

Ah, godiamo, la tazza, la tazza e il cantico,
le notti abbella e il riso;
in questo, in questo paradiso ne scopra il nuovo dì.

Violetta: La vita è nel tripudio.

Alfredo: Quando non s’ami ancora.

Violetta: Nol dite a chi l’ignora.

Alfredo: È il mio destin così.

Tutti

Ah, godiamo, la tazza, la tazza e il cantico,
le notti abbella e il riso;
in questo, in questo paradiso ne scopra il nuovo dì.
Ah, ah, ne scopra il dì. (Ne sco, il no, il novo dì.)
Ah, ah, ne scopra il dì. (Ne sco, il no, il novo dì.)
Ah, sì. . . (Sì, ne scopra, ne scopra il nuovo dì. . .)

(Tekst pesme: Francesco Maria Piave)

Let’s drink from the joyful cups (engleski):

Alfredo

Let’s drink, let’s drink from the joyous chalices
that beauty blossoms.
And may the fleeting moment
be elated with voluptuousness.
Let’s drink from the sweet thrills
that love arouses,
because that eye aims straight to the almighty heart.
Let’s drink, my love: the love among chalices
will have warmer kisses.

Flora, Gastone, Barone, Dottore, Marchese, Chorus

Ah, let’s drink, my love: the love among chalices
will have warmer kisses.

Violetta

With you, with you I’ll be able to share
my cheerful times.
Everything is foolish in the world
which is not pleasure.
Let’s enjoy ourselves, for fleeting and quick
the delight of love is:
it’s a flower that blooms and dies
and can no longer be enjoyed.
Let’s enjoy ourselves, fervent
flattering voice invites us.

Flora, Gastone, Barone, Dottore, Marchese, Chorus

Ah, let’s enjoy the cup, the cup and the chants,
the embellished nights and the laughter;
let the new day find us in this paradise.

Violetta: Life means celebration.

Alfredo: If one hasn’t known love.

Violetta: Don’t tell someone who doesn’t know.

Alfredo: But this is my fate.

All

Ah, let’s enjoy the cup, the cup and the chants,
the embellished night and the laughter;
let the new day find us in this paradise.
Ah, ah, let the new day find us. (We shall let the new day find us.)
Ah, ah, let the new day find us. (We shall let the new day find us.)
Ah, yes. . . (Yes, we shall let, we shall let the new day find us. . .)

Tokom februara 1852., boraveći u Parizu, Verdi je imao prilike da, u teatru „Vodvilj“, vidi dramu Dama s kamelijama, koju je prema sopstvenom romanu sačinio Dima Sin. Bio je više nego impresioniran. Već prvog januara sledeće godine, pisaće svom napuljskom prijatelju De Santisu: „Za Veneciju radim Damu s kamelijama, koja će, možda, imati naslov Travijata. Jedan savremeni sadržaj. Neko drugi možda ga ne bi radio zbog kostima, zbog vremena, i zbog hiljade drugih obzira, ja ga radim s punim zadovoljstvom“… Međutim, Verdijeva Travijata nije Dama s kamelijama A. Dime, iako od njega i potiče. Ona se od tog „temelja“ – otisla, već i samim svojim naslovom – Travijata, dakle, ONA KOJA JE SKRENULA S PUTA.

Kao i sva dobra dela, i Travijata je mnogoznačna, ispunjena karakterima najraznovrsnijih i najoprečnijih pobuda i delovanja koja treba učiniti živim i delotvornim ako se želi biti njen (dostojan) tumač, ako se hoće biti savremen, što je njom Verdi i želeo i uspeo biti.

Travijata je – revolt. Protest. Ako to nije, ona ne može biti – sadašnjost. Naravno, naša! Ne treba, ili ne bi trebalo nikako smetnuti s uma jednu rečenicu koju je Verdi izrekao u pismu libretisti Pjaveu povodom rada na Magbetu: „Ako na možemo da napravimo jednu genijalnu stvar, nastojimo da ne napravimo jednu opštu stvar!“ Te reči su bile njegov kredo, te reči su i – testament.

Dr Slobodan Turlakov

TRAVIJATA – opera u četiri čina

Prvi čin

U svom pariskom salonu, kurtizana Violeta Valeri, čuvena pariska kurtizana, pozdravlja goste na zabavi. Tu su Flora Bervoa, Markiz d’Obinji, njen ljubavnik Baron Dufol i Gaston koji dovodi njenog novog obožavaoca Alfreda Žermona. Ovaj mladić, koji joj se uvek divio iz daljine, pridružuje joj se u vinskoj pesmi. Orkestar se čuje iz susedne prostorije, i dok gosti kreću da igraju, Violeta oseti vrtoglavicu i odlazi u gostinjsku sobu da se povrati.

Alfred koristi priliku da joj izrazi svoju ljubav. Ona ga u početku odbija i pravi šale na njegov račun, ali dirnuta njegovom iskrenošću pristaje da se ponovo sastane sa njim. Ovo čuje Baron Dufol i u znak protesta odlazi. Violeta na rastanku poklanja Alfredu jednu kameliju i kaže mu da može da je vidi tek kad ona uvene. Kada gosti odu, Violeta se suočava sa novim, savim nepoznatim osećanjem.

Drugi čin

Nekoliko meseci kasnije Alfred i Violeta žive u poljskoj kući blizu Pariza i čini se da su veoma zedovoljni. Ali, kada mu služavka Anina otkrije da je Violeta prodala svoj nakit kako bi mogla da plati izdržavanja kuće, Alfred odlazi u grad da reši problem. Njegov otac dolazi kod Violete kako bi otrgao sina iz njenog naručja. Iako impresioniran Violetinom otmenošću, on joj objašnjava da skandal koji ta veza izaziva ugrožava veridbu njegove kćerke.

Violeta u početku tvrdi da ne može da napusti svoju ljubav, ali teška srca pristaje da žrtvuje svoju ljubav. Kad se Alfred vrati zatiče je kako piše pismo. Zbunjen je jer je saznao za očevu posetu. Violeta ga umiruje i odlazi, a sluga mu donosi njenu oproštajnu poruku. Otac se vraća i očajnog mladića teši pozivajući ga da se vrati u Provansu. Kad ugleda na stolu pozivnicu za Florin bal, Alfredo posumnja da ga je odbacila zbog drugog i odlučuje da se suoči sa njom.

Treći čin

Na svom balu te večeri, Flora od saznaje za njihov rastanak. Društvo je veselo, igraju i kockaju se. Tu je i Alfred, prepun gorkih komentara o ljubavi. Neobuzdano se kocka. Violeta stiže sa Baronom Dufolom, koji joj zabranjuje da razgovara sa mladićem. Svi odlaze na večeru, a Violeta, plašeći se Baronovog gneva, pokušava da Alfreda nagovori da ode.

On to tumači kao priznanje da je zaljubljena u Barona. Slomljena, ona se pretvara da je to istina. Sad Alfredo doziva sve, optužujući svoju bivšu ljubav za izdaju i bacajući joj svoj kockarski dobitak pod noge. U tom trenutku stiže i njegov otac koji, kao i ostali gosti, osuđuje takvo ponašanje i primorava ga da napusti bal.

Četvrti čin

U Violetinoj spavaćoj sobi, šest meseci kasnije, doktor Grenvil saopštava Amini da njena gospodarica ima tuberkulozu i da joj nije preostalo još mnogo vremena. Violeta po ko zna koji put čita pismo Alfredovog oca koji joj saopštava da je mladić saznao istinu i da je pošao ka njoj da joj se izvini. Ali Violeta oseća da je već kasno.

U Parizu je karneval i kada povorka prođe, Anina utrčava najavljujući Alfreda. Ljubavnici strastveno prave planove kako će zauvek napustiti Pariz. Violeta prikuplja poslednje atome snage i doživljava svoje poslednje trenutke u naručju svoje ljubavi.

Travijata je mnogo više od tužne priče o sudbini Dame s kamelijama. Ona sadrži muzikom ispričanu sveopštu istinu o životu punom prepreka, nesporazuma i događaja koji uglavnom ne dolaze u pravo vreme – a upravo je to ono u čemu se svako od nas prepoznaje.

Video: Đuzepe Verdi – VINSKA PESMA, TRAVIJATA / Giuseppe Verdi – Libiamo ne’ lieti calici (Brindisi), La Traviata (1853) Tekst pesme (srpski, italijanski, engleski)

Pročitajte više:

MUZIKA ~ Muzičko zvezdano nebo ~ Tekstovi pesama, biografije, citati, zanimljivosti, koncerti, video…

POEZIJA – Najlepše pesme, poeme, soneti, citati i biografije domaćih i stranih autora

Kutak za decu – PESME, BAJKE, KNJIGE, CRTANI FILMOVI…

PROZA – Pojam, autori, knjige, citati… / Plejada veličanstvenih

Knjige u pdf formatu ~ Biblioteka elektronskih knjiga

Foto kolaži: Bistrooki – www.balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)