Oskar Davičo (Šabac, 1909 — Beograd, 1989) je bio pesnik i prozaista, profesor, borac, robijaš, neumorni putnik, prevodioc. Najmlađi je pesnik u krugu nadrealista. Nadmašio je sve ostale snagom talenta, plodnošću i širinom uticaja. Dobio je veliki broj književnih nagrada, među njima i NIN-ovu nagradu za najbolji roman godine, tri puta (1956, 1963. i 1964.).
Pesnik je neophodan čoveku, on je životni organ njegove duše u miru i ratu; bez poezije bi u smrtni kam očajala iskra potrebna životu; pesnik je sekretar društva svih ljudi, ali tajnik koji ne čuva, nego otkriva tajne, i kazujući ih govori ljubav jednu jedinu za sve. (Oskar Davičo, “Poezija i otpori”)
PESME