Sergej Jesenjin – KRČMARSKA MOSKVA

Sergej Jesenjin – KRČMARSKA MOSKVA / Tekst pesme

KRČMARSKA MOSKVA

Svršeno je. Nikad više oči
neće gledat polja koja vole.
I krilatim lišćem više nikad
neće šumit nada mnom topole.

Zgurit će se moja rodna kuća
stari pas moj uginuo je davno.
Na moskovskim ulicama krivim
Sudio mi Bog da umrem javno.

Podbuo je ovaj grad pun boja,
al uza nj me veže ljubav živa
Azija, sva dremljiva i zlatna,
na njegovim kupolama sniva.

A noću kad mjesec nad njim sija
silnim sjajem…odnio ga đavo!
Uličicom pognute ja glave
u poznatu krčmu idem pravo.

Život vri u jazbini toj strašnoj.
U galami do samog svanuća
tu droljama stihove ja čitam,
s banditima ločem do klonuća.

Srce bije sve jače i jače,
ja bulaznim pa govorim zatim:
– Propalica i ja sam kao i vi,
ni ja već ne mogu da se vratim.

Zgurit će se moja rodna kuća,
stari pas moj uginuo je davno.
Na moskovskim ulicama krivim
sudio mi bog da umrem javno.

II

Opet plaču, urliču i piju
harmonika žutu tugu lije,
proklinjući nevolje što biju,
sjećajuć se moskovske Rusije.

I meni je otežala glava,
zalio sam oči vinom sada,
od tog lica da me prođe strava,
da pobjegnem od svojega jada.

Zauvijek je nešto izgubljeno.
Maju sinji! I junu moj plavi!
Zar se zato vonj lešine lijeno
nad propalom terevenkom javi.

Rusi danas ko da nešto slave!
Svuda teče špirit kao rijeka.
Harmonikaš prolupane glave
pjeva im o Volgi i o Če-ka.

Svaki pogled nešto zloga priča,
nepokorne preglasne su riječi.
Žao im je tih glupih mladića
što ubiše sebe ne misleći.

Žao im je što Oktobru ovom
dopustiše da ih sve obmane,
i oštri se već snagom novom
nož u čizmi skriven cijele dane.

Gdje ste vi što odoste iz vida?
Dal vam gore svjetla naše kobi?
Sa špiritom svirač triper skida
u kirgiskoj stepi što ga dobi.

Takve nećeš zgnječiti bez traga.
Besposlicu kao trulež znaju.
O Rusijo, ti Rusijo draga…
azijatski moj zavičaju!

III

Vezi, harmoniko. Čama mori… Čama…
S pristiju se lije zvuk u valu tamnom
Lumpuj sa mnom, ti mešino sramna.
Lumpuj sa mnom

Obljubiše te, uprljaše sasvim
Ta stiskanja muška.
Zašto gledaš tako tim izbljuvkom plavim?
Zar te svrbi njuška?

U vrt tebe treba, da poput strašila
Tamo plašiš vrane.
Do jetre si same mene domašila,
Muka s obe strane.

Vezi, harmoniko. Zvuk nek usitni se.
Lumpuj, vrećo šuplja.
Ja bih rađe onu, gle kakve joj sise-
A još je i gluplja

Nisam tebe prvu od žena oprob`o,
Znam žene ko groš:
Ali sa strvinom poput tebe, s tobom,
Nisam nikad još.

Čas tu, a čas tamo, čuj dreku sve veću
Što je više bola…
Ne, svoj život prekratiti neću
Idi do đavola.

Sergej Jesenjin

Sergej Jesenjin PESME, BIOGRAFIJA, CITATI, ZANIMLJIVOSTI

Foto kolaž: Bistrooki
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)