Slavko Mihalić – PROLJEĆE BEZ NAMJERE

Slavko Mihalić – PROLJEĆE BEZ NAMJERE

Pitko je ovo proljeće
Da je samo sunce, bilo bi zasitno
Da su samo oblaci, bilo bi bez okusa
Ovako pali grlo i blaži ga

Ipak je netko prošao s lukom i oštrim
strijelama
… Još su dugo drhtali odrazi na vodi
Bojim se za one koji hoće i u tome
nalaze smisao
Ne privikavaju li se na silne poraze

Ne kažem da se vrate porušenim svetištima
Ne savjetujem da se počnu opraštati
s mrtvima i živima
Samo strepim za njih
… Koliko vjetar strepi za granu koju
raščešljava

Ovo je proljeće bez namjere
Visibabe su izrasle a nitko se nije
trudio
Niti su one nastojale – tako se
dogodilo
Mogle bi visoko izrasti

Zagreb, proljeće 1954.

Slavko Mihalić

Krugovi, 1955.

Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve nadoknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin :)