Kutak za Bistrooke
Poezija

Ivo Andrić – PSALM SUMNJE

PSALM SUMNJE 

Toga je jutra pjevala zlatna ptica u srcu mom:
koje su tvoje molitve, dječače?
A ja sam ležao nijem, bez pokreta, ko oni koji očekuju
posljednji udarac.
I nijema bjehu moja usta, s pečatom zaboravljenih molitava;
Gdje je ruka koja me slama i drži krte konce moga
života? Ne,
nema ruke koja me bije! Nema grijeha ni oproštenja!
Svjetlost kosmosa ja sam pio, tama
kosmosa sad me slama.
Kosmos! – To je vreli glas tijela moga,
to krv moja šiba i šumi i struji.
Da, to su molitve, to je polumračni smisao:
krv moja moli
molitvama, koje su kao jutarnje magle
kad se dižu bijele i nijeme put bezimenog velikog neba.
Neznani!
Tvoja je ruka na meni i tebe moli krv moja, koja kruži;
u polutami ćelije moje,
ali kruži!
U beznadnosti života ovog,
ali kruži!
U bolu i sramu dana mojih,
ali kruži!
U vapaju i kršenju prsta i čilenju iz dana u dan,
ali kruži!

(1915)

Ivo Andrić




back to top
Kutak za Bistrooke