Kutak za Bistrooke

Ivo Andrić (Dolac, 9. oktobar 1892 — Beograd, 13. mart 1975) je bio književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije. Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost „za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje“. 

Za mene je najbolje kad ja pišem a ne govorim i kad se o meni ne piše i ne govori.”

Biografija

CITATI

Jelena, žena koje nema

Na Drini ćuprija (odlomak pročitao Ivo Andrić)

Sunce (priču pročitao Ivo Andrić)

 

PESME I PESME U PROZI:

1914.

Blaga i dobra mesečina

Jedna noć

Jutro

Koračam još kao da idem

Lanjska pjesma

Lili Lalauna

M.C.

Ni bogova ni molitava

Pismo nikome

Prva proljetna pjesma

Psalm sumnje

San o Mariji

Šta sanjam i šta mi se događa

Šetnja

Tama

U sumrak

Uteha snova

Žeđ

– Iz knjige “CRVENI LISTOVI”

Bibliografija:

Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918.
Nemiri, stihovi u prozi, 1920.
Put Alije Đerzeleza, 1920.
Most na Žepi, 1925.
Anikina vremena, 1931.
Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931.
Španska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934.
Razgovor sa Gojom, esej, 1936.
Na Drini ćuprija, roman, 1945.
Deca, zbirka pripovedaka
Gospođica, roman, 1945.
Travnička hronika, roman, 1945.
Na Nevskom prospektu, 1946.
Na kamenu, u Počitelju
Priča o vezirovom slonu, 1948.
Prokleta avlija, roman, 1954.
Igra, 1956.
O priči i pričanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961.
Jelena, žena koje nema, pripovetka, 1963.
Šta sanjam i šta mi se događa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977.
Omerpaša Latas, nedovršen roman, objavljen posthumno 1977.
Na sunčanoj strani, nedovršen roman, objavljen posthumno
Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno
Sveske, knjiga, objavljena posthumno

Dela Ive Andrića su prevođena na više od 50 jezika

back to top
Kutak za Bistrooke