Ivo Andrić – BURNA NOĆ

Ivo Andrić – BURNA NOĆ

Noć ide.
Biju mračna krila leđnim valom
Tamno nebo i bila planina.
Noć ide. I s njom divska djeca vjetri.
Daljina huči.
Huk daljina nalazi ove noći
Čudan odjek u duši. –
Huk daljina to je šapat mrtvih,
Glas ljubavi koje se nisu javile,
Glas sreća koje su uvele u pupoljku
Huk daljina je istorija velikih misli
(O jadni ljudi!) koje su nicale o osvitima
Šetale nebom ne poznav zenita
I zalazile naglo u ruju rojene krvi
Ko tužna sunca.
Huk daljina je pozdrav daleki
Dragih lica, s kojim nas uvijek želje vežu
A sudbina dijeli.
Huk daljina je glasan odjek
Najtiših dušinih razgovora,
Buran izraz carskih snova.
Koji su nicali, plamtili, gasli,
Ko stepni ognji,
A ljudsko oko ih je vidjelo nije.
Huk daljina je glas harmonije,
Koju na zemlji zalud tražimo,
Koja se samo olujne noći
Duši javlja u liku slutnje.
Huk daljina je čudna nagovijest
I plamen dašak božijeg daha,
Šum nevidljivog svijeta, govor
Nejasnih noćnih obećanja
Huk daljina je skrovit poljubac
Tvrde zemlje i visokog neba.
Glas izmirenja kosmičkih sila.
Huk daljina je crno pletivo.
Mrak zagonetke dušinih dubina:
Života i smrti.
Huk daljina je (duboko u noć)
Pitanje koje se gubi i zamire
U dnu dušinih svodova.
Bolno, bolno pitanje.

(Maribor 1915.)

Ivo Andrić

Video: Pesmu Ive Andrića BURNA NOĆ govori Ivan Marinković 04:55