Slavko Mihalić – ZA STOLOM, SRED OCEANA

Slavko Mihalić – ZA STOLOM, SRED OCEANA

Izgubljen, za stolom, sred oceana
mislim o sebi kao o pustoj hridi
koja s ruba svijeta tone u dubinu,
u to more koje bijaše u početku
i nitko nije mogao ni htio iz njega,
stalno je u svemu tiho šumjelo
čineći neprekidno isti tajanstveni krug
kojim jure Zemlja, Sunce, Zviježđe,
jedan svemir u srazu sa stotinu
drugih, još se ne zna oko čega
ukoliko nije ova pisaljka koja
razgrće vremena,
smije se, ruga,
otkrivajući bolju sliku
koja leti
istim putem, samo unatrag.

Slavko Mihalić