https://www.youtube.com/watch?v=8pdMM9Jkrzs
Tomas Sterns Eliot – HIPOPOTAM / Pesme (1920)// T.S. Eliot (1888–1965).- The Hippopotamus (Poems.1920.) Pesmu govori Petar Kralj. Tekst / Lyrics:
HIPOPOTAM
I kada se ova poslanica pročita kod vas,
učinite da se pročita i u Laodikijskoj crkvi.
Plećati hipopotam, što se
Po blatu valja, blato stresa,
Nama bi čvrst učinio se,
No on od krvi je i mesa.
Slava je plot, ne izdržava
Potresa nervnog iskušenje;
A ne zataji Crkva Prava
Jer njezin temelj je od stene.
Hipov će korak da zabludi
Dok materijalna sredstva stiče;
Ne mora Crkva da se trudi,
Njoj dividenda sama niče.
Ne može Potam da zbog plota
Na mangovo se drvo penje;
Dok Crkvi stižu putem broda
Breskve i nar za osveženje.
Hipo se glasi dok se pari
Promuklo, grubo, osobeno,
A Crkvu glasna radost zari
Nedeljom, da je s Bogom jedno.
Po danu hipopotam spava,
A noću lovi; puni tajni
Božji su puti – Crkva Prava
Može da spava dok se hrani.
Potama videh, krilato je
S vlažnih se uzneo savana;
Hor anđela oko njeg poje
U slavu Božiju osana.
Krv jagnjeta će grehe sprati,
Otvoriti mu rajska vrata,
Među svecima će ga znati,
Gde harfu prebire od zlata.
Mučenici će da ga vole,
Opran će biti ko sneg beo;
Ostaje Prava Crkva dole
I na njoj kužni maglen veo.
Prevod: I. V. Lalić
~
The Hippopotamus
And when this epistle is read among you, cause that it be read also in the church of the Laodiceans.
THE BROAD-BACKED hippopotamus
Rests on his belly in the mud;
Although he seems so firm to us
He is merely flesh and blood.
Flesh and blood is weak and frail,
Susceptible to nervous shock;
While the True Church can never fail
For it is based upon a rock.
The hippo’s feeble steps may err
In compassing material ends,
While the True Church need never stir
To gather in its dividends.
The ’potamus can never reach
The mango on the mango-tree;
But fruits of pomegranate and peach
Refresh the Church from over sea.
At mating time the hippo’s voice
Betrays inflexions hoarse and odd,
But every week we hear rejoice
The Church, at being one with God.
The hippopotamus’s day
Is passed in sleep; at night he hunts;
God works in a mysterious way—
The Church can sleep and feed at once.
I saw the ’potamus take wing
Ascending from the damp savannas,
And quiring angels round him sing
The praise of God, in loud hosannas.
Blood of the Lamb shall wash him clean
And him shall heavenly arms enfold,
Among the saints he shall be seen
Performing on a harp of gold.
He shall be washed as white as snow,
By all the martyr’d virgins kist,
While the True Church remains below
Wrapt in the old miasmal mist.
Tomas Sterns Eliot (engl. T. S. Eliot; Sent Luis, 26. septembar 1888 — London, 4. januar 1965) je bio engleski pisac američkog porekla, jedan od najpoznatijih evropskih pesnika XX veka, dobitnik mnogih nagrada, među njima Nobelove 1948. i Geteove 1954. Nosilac 16 počasnih doktorata. Eliot je rođen u Sent Luisu. Studirao je na Harvardu, Sorboni i na Oksfordu. Do kraja svog života ostao je u Engleskoj. Bio je pesnik, kritičar, izdavač, i više godina urednik vrlo uticajnog književnog časopisa Criterion. Od pojave poeme Pusta zemlja i nekih kritičarskih tekstova Eliot počinje da vrši snažan uticaj na englesku i američku poeziju. Eliot je takođe pisao i drame u stihu.
Važnije knjige: Prufrock and Other Observations (1917); Poems (1920); The Waste Land (1922); The Hollow Men (1925); Ash-Wednes-day (1930); Four Quartets (1943).