Kategorije
Biografija Knjige Proza Zanimljivosti

Gabrijel Garsija Markes

Gabrijel Garsija Markes (Gabriel José García Márquez (6. 3. 1928 – 17. 4. 2014)), novinar i književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1982. godine. Tvorac čudesnog sveta Makonda, mitskog mesta iz romana „Sto godina samoće“, najveću zaslugu za tehniku magičnog realizma pripisivao je svojoj baki uz čije je priče odrastao.

Kada je imao 17 godina prvi put je pročitao Kafkin „Preobražaj“, oduševio se i poželeo baš tako da piše, tako mu je i baka pričala. Već sa deset godina napisao je prve stihove koje su njegovi školski drugovi znali napamet.

Kada je dobio Nobelovu nagradu slavio je ceo latinoamerički kontinent i čini se da nijedna Nobelova nagrada nije proslavljena ni radosnije, ni u većem broju zemalja. Kolumbijska vlada je 2014, neposredno nakon njegove smrti, ustanovila Nagradu Gabrijel Garsija Markes za najbolju knjigu priča na španskom jeziku. Broj onih koji ga čitaju i danas se meri milionima.

Gabrijel Garsija Markes – Biografija

„Kad sedneš da pišeš moraš da želiš da budeš bolji od Servantesa. Nećeš biti, ali to je istinski podsticaj.“ – Markes

U saopštenju za štampu Nobelovog komiteta o dodeli nagrade Markesu piše:
„Tragičan osećaj života karakteriše knjige Garsije Markesa – osećaj neuništive superiornosti sudbine i neljudskog, neumoljivog besa istorije. Ali, to prisustvo smrti i tragičnog osećaja razbija se pripovedačkom, čini se bezgraničnom, ličnom živošću koja, sa svoje strane, postaje predstavnik zastrašujuće i poučne vitalne snage realnosti i samog života.

Komedija i groteska kod Gabrijela Markesa može da bude surova, ali takođe može da sklizne ka pomirljivom humoru. Sa svojim pričama Gabrijel Garsija Markes stvorio je sopstveni svet koji je mikrokosmos. Ovaj burni svet, zbunjujući, ali ipak s grafički ubedljivom autentičnošću, oslikava kontinent i njegova ljudska bogatstva i siromaštva. Možda i više od toga: kosmos u kome ljudsko srce i kombinovane sile istorije neprekidno razbijaju vezanost haosa – ubijanje i stvaranje.“

U svojoj besedi prilikom primanja Nobelove nagrade govorio je o potrebi stvaranja nove i dalekosežne utopije života „u kojoj niko neće odlučivati o drugima kako će umirati, u kojoj će se ljubav pokazivati pravom a sreća biti moguća, i gde će rase osuđene na stotine godine samoće, imati, najzad i zauvek drugu mogućnost na zemlji.“

Iako i sam novinar teško se nosio sa ogromnom slavom i 1969. novinarki jednog madridskog dnevnog lista odgovorio je sa gorčinom: „Pitam se hiljadama puta zbog čega moram da govorim o svojim knjigama. Ko je radoznao da dozna šta ja mislim, neka ih čita, i tako se neće razočarati.(…) Ako mi izdavač ne pomaže da pišem, zašto bih mu ja pomagao da prodaje knjigu?“

„Ukoliko kažete da se na nebu nalaze slonovi ljudi vam neće verovati, ali ako im kažete da se na nebu nalazi 4025 slonova verovatno će vam poverovati.“ – G. G. Markes

Njegov prijatelj, veliki Pablo Neruda, rekao je za Markesovo remek-delo „Sto godina samoće“ da je najveće otkriće na španskom jeziku od „Don Kihota“.

„Jedne večeri prijatelj mi je pozajmio zbirku pripovedaka Franca Kafke. Vratio sam se u pansion i počeo da čitam Preobražaj. Prva rečenica umalo me je oborila s kreveta. Bio sam jako iznenađen. Pisalo je: „Kada se Gregor Samsa probudio jednog jutra iz nemirnih snova, primetio je da se u krevetu pretvorio u ogromnu bubu.“

Pročitavši to, pomislio sam kako nikome nije dozvoljeno da piše takve stvari. Da sam znao da jeste, krenuo bih mnogo ranije da stvaram. Istog trenutka počeo sam da pišem kratke priče.“ – Gabrijel Garsija Markes

„Ja sam se rodio i odrastao na Karibima. Poznajem ih, zemlju po zemlju, ostrvo po ostrvo, i možda odatle proizilazi moje razočarenje zato što se nikad nije dogodilo ništa, niti sam mogao da učinim bilo šta što bi bilo zaprepašćujuće od stvarnosti. Najdalje što sam mogao da odem bilo je da tu stvarnost prenesem pomoću poetskih sredstava, ali nema ni jedne linije ni u jednoj od mojih knjiga čije se poreklo ne bi nalazilo u nekoj od stvarnih činjenica.“ – Gabrijel Garsija Markes

„U svakom redu koji napišem, uvek nastojim, s manje ili više sreće, da pozovem gorde duhove poezije, i pokušam da u svakoj reči ostavim svedočenje o svojoj odanosti proročanskoj moći i njenoj stalnoj pobedi nad gluvim noćima smrti.“ – Gabrijel Garsija Markes

Foto kolaži: Bistrooki – www.balasevic.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.balasevic.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. :)

Exit mobile version