Aleksandar Sergejevič Puškin – KAVKASKI SUŽANJ (Prevod: Jovan Dučić)

Aleksandar Sergejevič Puškin – KAVKASKI SUŽANJ / Prevod: Jovan Dučić / Pesnički prevodi

(Odlomak)

. . . . . . . . . . . .

Mrkne sunce za gorama
I šum huji u daljini,
Vraćaju se u aule
Stanovnici mračni njini.
Svjetlucaju oštre kose
Pram potonjem sunca zraku
I dođoše. I već ognji
Planuše u polumraku.

Šum nestaje međ gorama
Kolutaju noćne sjene –
Samo gorske vode tutnje
Padajuć niz strme st’jene.
I s’jedi je zasp’o Kavkaz,
Zavijen u plavoj magli…

Al’ kroz noć i mjesečinu
Ko to kradom amo nagli?
Rus se trže. Naokolo
Nit zvuk zvoni nit zrak tinja.
Samo pred njim sa osmejkom
Stoji mlada Čerkeskinja…

Rob je gleda nem i blijed,
Krv mu zasta puna žara –
Al’ on misli: ne, to umor
Najljepšim me sankom vara!
A djevojka sa pozdravom
Stupi bliže nježna lika;

Kraj njeg’ kleče – i prinosi
Usnicama ranjenika
Hladni kumis. Ali sužanj
Otiskuje lijek rukom,
Hvatajući žedne duše
R’ječ za r’ječju, zvuk za zvukom.
I poglede njene sjetne
I neznani jezik strani;
I r’ječ živi! riječ slatku
Čuje sluh mu očarani…

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Aleksandar Sergejevič Puškin

(Prevod: Jovan Dučić)