Kutak za Bistrooke
Poezija

Aleksandar Sergejevič Puškin – KAVKASKI SUŽANJ

KAVKASKI SUŽANJ (Prevod: Jovan Dučić)
(Odlomak)
. . . . . . . . . . . .
Mrkne sunce za gorama
I šum huji u daljini,
Vraćaju se u aule
Stanovnici mračni njini.
Svjetlucaju oštre kose
Pram potonjem sunca zraku
I dođoše. I već ognji
Planuše u polumraku.
Šum nestaje međ gorama
Kolutaju noćne sjene –
Samo gorske vode tutnje
Padajuć niz strme st’jene.
I s’jedi je zasp’o Kavkaz,
Zavijen u plavoj magli…
Al’ kroz noć i mjesečinu
Ko to kradom amo nagli?
Rus se trže. Naokolo
Nit zvuk zvoni nit zrak tinja.
Samo pred njim sa osmejkom
Stoji mlada Čerkeskinja…
Rob je gleda nem i blijed,
Krv mu zasta puna žara –
Al’ on misli: ne, to umor
Najljepšim me sankom vara!
A djevojka sa pozdravom
Stupi bliže nježna lika;
Kraj njeg’ kleče – i prinosi
Usnicama ranjenika
Hladni kumis. Ali sužanj
Otiskuje lijek rukom,
Hvatajući žedne duše
R’ječ za r’ječju, zvuk za zvukom.
I poglede njene sjetne
I neznani jezik strani;
I r’ječ živi! riječ slatku
Čuje sluh mu očarani…

Aleksandar Sergejevič Puškin
(Prevod: Jovan Dučić)




back to top
Kutak za Bistrooke