Duško Trifunović – TEMPO SECONDO

Duško Trifunović – TEMPO SECONDO

Kroz istoriju na istoj žici
igraju konji i konjanici
opasno sraslo kolo ideja:
Niko i Ništa — i Epopeja!

Kud sada idu Vertikale
tuda je sevnuo Salto Mortale
ispraćen sumnjom i rizikom
dočekan cvećem i muzikom

A taj što mami u pokret mase
sav rizik slave uzima na se
dok ceo svet — TUTO IL MONDO
čeka na svoje TEMPO SECONDO

……………………………………………….

Da li se sećaš — za nekim plotom
Ljubav se bavi Praživotom
dok mi dečaci kao ubice
sanjamo svoje devojčice

jer još ne znaju naše oči
dokle je ljubav odakle zločin
taj dar nebesa za mračnim plotom
koji nas veže sa životom

A nismo znali u toj plimi
da ćemo jednom tako i mi
kad pokorimo TUTTO IL MONDO
živeti kao TEMPO SECONDO

………………………………………………….

Ljubavi oko večernjih škola
do sjajnih svetskih metropola
od čobanica do kontesa —
sve spadaju u rang čudesa

Te sestre naše sujete muške
te umiljate bjelouške
na teškom putu u saznanje
da je sav život umiranje

a na tom putu u to Ništa
one su sjajna stepeništa
kojim se penje TUTTO IL MONDO
u svoje sjajno TEMPO SECONDO

…………………………………………………

Sve o životu kad se sazna
ostane samo zločin i kazna
i samoobmana — ima pravde
i samoodbrana — nisam odavde!

Jer moja duša jasno poima
da je najteže među svojima
a duše samo toliko ima
koliko deliš s dušmanima

a ona raste svakim lomom
i uzvikuje – Ecce homo!
O beli svete TUTTO IL MONDO
dolazi tvoje TEMPO SECONDO

Duško Trifunović

Video: Duško Trifunović govori svoju pesmu TEMPO SECONDO

U toj takozvanoj ozbiljnoj fazi u pjesništvu Duška Trifunovića vjerojatno najkarakterističnija je pjesma “Tempo secondo”. Po njoj je 1985. Mersad Berber snimio svoj, tada vrlo slavljeni, crtani film, o njoj se pisalo po sarajevskim književnim časopisima, analizirali su je filozofi i književni teoretičari, pa se moglo učiniti kako s baš tom pjesmom Duško utabava stazu prema akademijama nauka i umjetnosti…

Dok danas čitamo “Tempo secondo” može sam se učiniti kako je pjesnik i onda znao nešto što mi nismo znali. Ali nije Duško imao pojma. Sve to su znali njegovi stihovi. Recimo: “opasno sraslo klupko ideja: Niko i Ništa – i Epopeja!” Svaka je naša epopeja u posljednjih dvadeset godina nastajala kao to njegovo opasno sraslo klupko ideja, koje se više ne može ni razmrsiti, a ni mačem presjeći. I onda su Niko i Ništa mjera i format naše svakodnevice, ali i naših privatnih sudbina. – Miljenko Jergović *

* Izvor citata: Duško Trifunović, ničiji – Miljenko Jergović