poezija

Arsen Dedić – Mali narodi trebaju velike pjesnike / Tekst Mali narodi trebaju velike pjesnike Mali narodi trebaju velike pjesnike Mali glumci rasipaju velike geste Mali supruzi potrebuju veće supruge Mala kazališta igraju historijske drame Mali ljudi uplaćuju velike automobile Male pjesme zahtijevaju najveće glasove Mali narodi trebaju samo velike pjesnike Pobijeđeni pjevaju junačke pjesme

Arsen Dedić – Život je Češka / Tekst ŽIVOT JE ČEŠKA To kad se kaže: Život je more riječ je preteška Život je manje: malo lukavstvo Život je Češka Čovjek se spasi, ispliva barem ako se smješka Vjerujte meni: manje je Poljska više je Češka Srce na dlanu, ruka u vatri krupna je greška postoje

Arsen Dedić – JEZIK / Tekst JEZIK pročitao sam naslov jedne knjige rekao sam joj jesi li i ti osjetila potres u predjelu jezika nisam ovo ne sluti na dobro lijepi dimnjačari i dimnjaci se ruše otpočelo je urušavanje u gramatici svi su potreseni jezikoslovci jezičari Antej odvojen od Gee jezikoljupci jezikofobi potresen je jezik

Arsen Dedić – O, Bože učini nešto / Tekst O, Bože učini nešto O, Bože učini nešto i za mene. Krv si mi pretvorio u vodu, vodu u loše vino, vino ponovo u vodu. Najljepše si riječi pretvorio u psovke, prijetnje i uvrede. Ovo malo dobra u sebi spašavam koliko još mogu. Učini nešto za

Arsen Dedić – KRATAK SUSRET / Tekst KRATAK SUSRET i od onih koje nisam niti upoznao više sam se rastajao nego sastajao i od izgubljene braće koju nisam njegovao više sam se rastajao nego sastajao sad smo jedno pored drugog kao sjene, kao stranci susreti su uvijek kratki a predugi rastanci i od onih koje

Arsen Dedić – Balada o prolaznosti / Tekst BALADA O PROLAZNOSTI Kad lutali smo svijetom ko raspršeno sjeme, govorili smo sebi — to je za neko vrijeme. I ne znajući da smo na izgubljenom brodu, mi vikali smo: „Kopno!“ dok gledali smo vodu. Kad ljubili smo kratko u tuzi kišne noći, govorili smo za se

Arsen Dedić – Moderato Cantabile / Tekst Moderato Cantabile Rijeka donosi jesen, dugo umire grad i u nama toliko ljeta: Mi smo siročad svijeta. Reci da li ćeš noćas moći ostavit sve, svoju kuću, navike, ljude, i poći a ne znati gdje? Neka svi mržnjom isprate nas ali draga život čeka, sad je čas, čitav