Branko Ćopić – NADRILEKAR JOCA (Zvučna čitanka)

NADRILEKAR JOCA Pod kapom oblačja mekom, pod sivom nebeskom strehom, na samoj gorskoj kosi, u mome selu dalekom, tu lisac poštu nosi, mečka u šumi sudi, petao ljude budi, mere nam vreme i puž i zec, već kako koji, vukovi tule na mesec, šumu nam jesen crveno boji, hrašće na straži spokojno stoji, proleće donose laste, na vrbi — grožđe ne raste. Ovde je glavni čarobnjak slavni, prijatelj đavola, vila, (još malo — dobiće krila!) svakakvih čuda pekar, naš Joca, nadrilekar. Za sve ti nađe leka Jocina apoteka: ako si pao sa kruške, ako stradaš od lovca, (od neke prastare…

Plejada veličanstvenih – Top 20 domaćih pisaca (Ex YU)

Top 20 najboljih domaćih pisaca svih vremena sa prostora bivše Jugoslavije. Lista je sastavljena na osnovu anketa u facebook grupama posvećenim knjigama i književnosti. U anketama su učestvovali knjigoljupci iz svih krajeva bivše Jugoslavije (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija) i iz inostranstva. Plejada veličanstvenih: Meša Selimović Ivo Andrić Borislav Pekić Miloš Crnjanski  Miroslav Mika Antić  Petar Petrović Njegoš Branislav Nušić Danilo Kiš Branko Ćopić Miroslav Krleža Jovan Dučić Bora Stanković Aleksa Šantić Desanka Maksimović Dobrica Ćosić Vladislav Petković Dis Milorad Pavić Vuk Drašković Dragan Velikić Ivo Bresan Anketu sproveli i glasove sabrali Bistrooki – www.balasevic.in.rs

Dušan Duško Radović – ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU (Knjiga)

Dušan Duško Radović – ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU Čuvenu ANTOLOGIJU SRPSКE POEZIJE ZA DECU je potkraj svog književnog i uredničkog života sačinio Dušan Duško Radović, najveći srpski pesnik za decu u 20. veku, prevratnik, utemeljivač statusa pesništva za decu u ravni sa pesništvom za tzv. odrasle. Odličan poznavalac poezije za mlade, pisane u 19. i u 20. veku, Radović je neponovljivim sluhom i otkrivalačkim darom – odabrao najbolje pesme namenjene deci. U selekciji strog, Radović je ipak sačinio obimnu riznicu slavnih i manje poznatih pesama, razvrstao ih u tematske i poetičke krugove i sastavio veliku čitanku duha, uma, igre…

PROZA

BIBLIOTEKA MUDROSTI – Citati, izreke, poslovice, mudre misli… BAJKE PLEJADA VELIČANSTVENIH – Najlepši citati, biografije, bibliografije najvećih majstora naše i svetske književnosti, besmrtnih velikana: Fjodor Mihajlovič Dostojevski Meša Selimović Ivo Andrić Miloš Crnjanski Lav Nikolajevič Tolstoj Gabrijel Garsija Markes Nikolaj Vasiljevič Gogolj Branko Ćopić Edgar Alan Po „Knjiga je najtiši i najpouzdaniji prijatelj; najpristupačniji i najmudriji savetnik i najstrpljiviji učitelj.“ Čarls Vilijam Eliot. Izabrane knjige: MALI PRINC – Antoan de Sent Egziperi MAJSTOR I MARGARITA – Mihail Afanasijevič Bulgakov TVRĐAVA – Mehmed Meša Selimović NA DRINI ĆUPRIJA – Ivo Andrić BRAĆA KARAMAZOVI – F. M. Dostojevski “Svet knjiga je najlepši…

Branko Ćopić priča kako je i po kome dobio ime

Branko Ćopić priča kako je i po kome dobio ime – video od 13:51 “Moj je ujak pokupovao negde neke čaše… Da l’ u Novom Sadu, negdje… I tu su bile čaše na kojoj je bio Đura Jakšić, pa čaša na kojoj je bio Zmaj, pa čaša na kojoj je bio onaj lik Branka Radičevića, i onda svuda neki stihovi, ne znam… “Puna srca, pune čaše, neka živi što je naše”… I mojoj se majci, dok je ona bila djevojka, tamo kod ujaka, najviše svidio Branko Radičević. I ja sam onda dobio ime po Branku Radičeviću. I ja sam najstariji Branko…

Branko Ćopić

Branko Ćopić (1915-1984) je svakako bio jedan od pisaca koji su obeležili 20. vek u jugoslovenskoj književnosti. Prvo štampano delo objavio je sa četrnaest godina u omladinskom časopisu “Venac” 1928. godine. Pohađao je učiteljsku školu u Banjaluci i Sarajevu a završio u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. Već kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe pažnju književne kritike; 1939. godine je dobio nagradu “Milan Rakić”. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik, zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom – književnikom Skenderom Kulenovićem. Posle rata neko vreme je bio urednik dečjih listova u Beogradu, a potom…

Branko Ćopić – Pismo Ziji Dizdareviću (Bašta sljezove boje)

Branko Ćopić BAŠTA SLJEZOVE BOJE Književniku ZIJI DIZDAREVIĆU ubijen u logoru Jasenovac 1942. DRAGI MOJ ZIJO, Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu. Kasna je noć i meni se ne spava. U ovo gluvo doba razgovara se samo s duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac. Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovome svijetu…

Branko Ćopić – Mala moja iz Bosanske Krupe

MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE Bilo mi je dvanaest godina, prvi put sam sišao do grada iz mog sela, tihog i dalekog, kad susretoh tebe iznenada. Eh, dječačke uspomene glupe! Mala moja iz Bosanske Krupe! Jesi li me spazila il’ nisi, zbunjenoga seoskoga đaka, svjetlokosog i očiju plavih, u oklopu novih opanaka, kako zija u izloge skupe? Mala moja iz Bosanske Krupe! Naišla si kao lak oblačak, tvoj me pogled za tren obeznani, zaboravih ime i očinstvo, kako mi se zovu ukućani. Iznevjerih poput sablje tupe. Mala moja iz Bosanske Krupe! Tekli tako gimnazijski dani, uspomena na te ne ocvala,…

Branko Ćopić – DRUGAR VJERNI

DRUGAR VJERNI Frkću konji, zbogom selo drago, krećem na put rastužena lica, a s brežuljka, sa pašnjaka znanog, gleda za mnom drugar čobanica. Sama, pusta, zavijena mukom, maše mala pocrnjelom rukom. Zvrje kola, promiču ljeskari, traka puta u beskraj se vije, idem, kažu, na velike škole, u čudesni košmar gimnazije. Osta pašnjak i jaganjci brojni i curica, drugar nerazdvojni. Znam, sjediće sama, zagledana u jagode i ševina gnijezda, sjećati se mojih obećanja pod živicom, uz treptanje zvijezda. Pričao sam, nije vajde kriti: „Jednom ću se tobom oženiti“. Otad prođe konjica godina, čekam listić, njenom rukom pisan, i spremam joj lagariju…

Branko Ćopić – RASTANAK

RASTANAK Tamo amo, s dvojke na četvorku, varakaš se, a djetinjstvo mine, prevari te Una čarobnica, odnese ti četiri godine. Opraštaj se s pustopašnom braćom, pozdravljaj se zauvijek s Bihaćom. Zamukoše sobe internata i u njima smicalice Bačke, osta pusta cesta za Pritoku gdje smo krali orahe seljačke. Osta Murat, poslastičar stari i njegovi kolači „brdari“. A drugovi! Kome prvom prići, dok okolo spomenari kruže? Tihim glasom jedva progrgućeš: „Daj mi šapu. Doviđenja, druže!“ Okreneš se, dok suze uminu, stariji se činiš za godinu. A sa kim se pozdraviti neću? Zašto mi se oči rosom pune. Osta Zora, moja ljubav…