Ivo Andrić – PSALM SUMNJE

PSALM SUMNJE  Toga je jutra pjevala zlatna ptica u srcu mom: koje su tvoje molitve, dječače? A ja sam ležao nijem, bez pokreta, ko oni koji očekuju posljednji udarac. I nijema bjehu moja usta, s pečatom zaboravljenih molitava; Gdje je ruka koja me slama i drži krte konce moga života? Ne, nema ruke koja me bije! Nema grijeha ni oproštenja! Svjetlost kosmosa ja sam pio, tama kosmosa sad me slama. Kosmos! – To je vreli glas tijela moga, to krv moja šiba i šumi i struji. Da, to su molitve, to je polumračni smisao: krv moja moli molitvama, koje su…

Ivo Andrić – 1914.

1914.  U polutami i tišini Bez snova noći, bez mira dana. Lagano je zaboravljala Moja duša u vjencu rana. Al’ jutros, s prvim zrakom sunca Zacvilje spomen strašnim glasom I krv zapišta iz svih rana: Unijeli su mi krčag vode I prvi put sam, sa užasom, Na mračnoj vodi ugledao Svoj lik, ispijen, blijed, i zao. (1914, Maribor) Ivo Andrić

Ivo Andrić – Iz knjige “CRVENI LISTOVI”

IZ KNJIGE „CRVENI LISTOVI“  Svaki dan sretam vezane ljude uz pratnju bajoneta; vezane ljude, siromahe, prate, oružani ljudi, siromasi. (Šta znate vi, bogati i silni, kako je to, kad se sa tvrdih dasaka diže u rano jutro i blijed, gladan i neispavan prolazi između svijeta i ide pred sud, gdje se po silničkoj pravdi sudi, u ruke se upija lanac, a čovjeku je studeno i stidno i osjeća se ostavljen od Boga i ljudi!) Svaki dan ih sretam, odrpane, blijede; pojedince, sa rukama otraga kao podrezana krila ili u grupama, vezani sve dva i dva, kao nerazdruživi drugovi u nesreći,…

Ivo Andrić – PRVA PROLJETNA PJESMA

PRVA PROLJETNA PJESMA Jutros oblaci nebom idu, a ja slutim radosti: kad procvatu brda strašnim sjajem njihova oružja, kad posiju plamene cvjetove po poljima, kad se začuje prva truba, kad se pojave prvi konjanici, umorni, prašni: i poprskani pjenom kao u nekoj staroj pjesmi; o radosti! Kad će doći kraljeve vojske? Žene tkaju u tišini za njih darove, njih spominju dobri ljudi u molitvama, o njima pjevaju djevojke za prozorima i za njih raste cvijeće u malim vrtovima. Čeka spremnih stotinu nježnosti. Kad će doći kraljeve vojske? Oblaci nebom plove kao vojska; ja slutim dane velikih djela. Jutros sam vidio…

Ivo Andrić – Na Drini ćuprija (odlomak pročitao Ivo Andrić)

https://www.youtube.com/watch?v=XCmdj2dtuK4 Ivo Andrić čita odlomak iz knjige “Na Drini ćuprija” 1962. godine: Već je šesta godina prošla od poslednjeg kupljenja ovog danka u krvi, zato je ovog puta izbor bio lak i bogat; bez teškoća je nađen potreban broj zdrave, bistre i naočite muške dece između desete i petnaeste godine, iako su mnogi roditelji sakrivali decu u šumu, učili ih da se pretvaraju da su maloumni ili da hramlju, odevali ih u dronjke i puštali u nečistoći, samo da izmaknu aginom izboru. Neki su i stvarno sakatili rođenu decu, sekući im po jedan prst na ruci. Izabrani dečaci otpremani su…

Miloš Crnjanski – ETERIZAM (Ivi Andriću)

ETERIZAM        Drugu Ivi Andriću Moja je bajka: da se u snu dok se spava dobra čine, i da ništa nije java. Nismo znali a imali smo čedo u daljini. Rekao sam ti cvet jedan lak ispuniće tvoje misli. Sve osmehe koji su od bola svisli, sačuvaće zrak negde u daljini. O ničeg nek te nije žao. Zato sam ti tu misao dao tužnoj goloj i beloj, neveseloj. Gledaj u jesen mirno, kako se gubi dan i ljubi. Blago kao jedno zvono da zazvoni u daljini mišlju tom sam te dodirno. Miloš Crnjanski

Ivo Andrić – Šta sanjam i šta mi se događa

ŠTA SANJAM I ŠTA MI SE DOGAĐA (I-IX) I Budim se vreo. Neka zora obećana. I kako mi je ostalo od starih: Blagodarim za san i hleb i sekund i pomiso. Ugledah toranj, iza granja, što molitve prima; Od stabla k stablu venci razapeti Lozova lišća. (Svečanost se sluti i raduje tajno.) A sjaj preko neba i zemlje, rumen sjaj što raste U oči i misli, putuje, širi se, Vitla, stremi, ako ste gledali, Ko silna magla planinskih ponora. Tek beskrajno veći. I gle, to što snivah, siromah Bosanac i dete. Da se prokljuje jednom modra opna iznad glave I…

Ivo Andrić – Biografija

Ivo Andrić – Biografija  Ivo Andrić (Dolac, 9. oktobar 1892 — Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije. Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost „za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje“. Kao gimnazijalac, Andrić je bio pripadnik naprednog nacionalističkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme između dva svetska rata proveo je u službi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, Bukureštu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ženevi…

Ivo Andrić CITATI

Ivo Andrić CITATI Niko ne zna odakle dolaze njegove reke. Niko im nikad nije naslutio izvore, niti će im videti ušće. * Nije najgore što sve prolazi, nego što mi ne možemo i ne umemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbežnom činjenicom. * Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo područje. Dan je samo bela hartija na kojoj se sve beleži i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i vrelim poljima nesanice. Ali tu se i sve rešava…

Ivo Andrić – San o Mariji

San o Mariji  Ja nisam nikad video tvog lica, A pregršt sunca, Jedina što je pala na moj put, Bješe iz tvoje ruke. Sudbina. Snijeg i vjetar i strah. Jedna jedina radosna Vijest, što je pala u moj kut Bješe iz tvojih usta. Praštaju se putevi tamom i zaboravom. Jedan čas je stala Uboga duša, ne znajući kuda s očima, I drhtala. Tako je prošao život. I nikad nisam video tvog lica.   Ivo Andrić