Hajnrih Hajne – AZRA (Kraj tanana šadrvana)

Zvonko Bogdan – Kraj tanana šadrvana (Azra) Kraj tanana šadrvana je sevdalinka koja je nastala prevođenjem pesme „Azra“ (nem. Der Asra) koju je napisao Hajnrih Hajne. Autor prevoda ove pesme je Aleksa Šantić – preveo ju je 1923. godine. Pesmu Azra su prevodili pored Šantića i Vladimir Nazor, Dobriša Cesarić i Safvet-beg Bašagić.Postoji stara legenda o tome da u Jemenu postoji staro pleme koje se zove Azra (devica). Ukoliko mladićima iz tog plemena nije dozvoljeno ili nije moguće da ostvare svoju ljubav prema voljenoj, oni odlaze u pustinju ili u rat da bi što pre umrli zaljubljeni jer ne žele…

Aleksa Šantić – JESENI MOJA…

Jeseni moja, pozdravljam te!… Hodi, I pođi sa mnom preko rodnih strana, Po lijepijem mjestima me vodi, Gdje šume čežnje mojih davnih dana. Onamo ima ruža zavičajnih, Što nisu svele od studena inja, I vrela živih i putanja sjajnih, Gdje duša ljuta još rudi i tinja. Milo cvijeće otuda mi maše, Njegove čiste i svilene čaše Slatkim napitkom prepunjene stoje. Jedan vijenac od njega ću sviti, I s molitvom ga na grob položiti Svog mrtvog ljeta i mladosti svoje. 1918. Aleksa Šantić

Aleksa Šantić – JESEN

JESEN Prošla je bura, stišale se strasti, i ljubav s njima sve je bliže kraju; Drukčije sada tvoje oči sjaju — U njima nema ni sile ni vlasti. Ja čujem: naša srca biju tiše, Tvoj stisak ruke nije onaj prvi; Hladan, bez duše, bez vatre i krvi, Kô da mi zbori: nema ljeta više! Za društvo nekad ne bješe nam stalo, O sebi samo govorismo dugo; No danas, draga, sve je, sve je drugo: Sada smo mudri i zborimo malo… Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada. U srcu našem nijednog slavulja; Tu hladan vjetar svele ruže ljulja, I mrtvo lišće…

Plejada veličanstvenih – Top 20 domaćih pisaca (Ex YU)

Top 20 najboljih domaćih pisaca svih vremena sa prostora bivše Jugoslavije. Lista je sastavljena na osnovu anketa u facebook grupama posvećenim knjigama i književnosti. U anketama su učestvovali knjigoljupci iz svih krajeva bivše Jugoslavije (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija) i iz inostranstva. Plejada veličanstvenih: Meša Selimović Ivo Andrić Borislav Pekić Miloš Crnjanski  Miroslav Mika Antić  Petar Petrović Njegoš Branislav Nušić Danilo Kiš Branko Ćopić Miroslav Krleža Jovan Dučić Bora Stanković Aleksa Šantić Desanka Maksimović Dobrica Ćosić Vladislav Petković Dis Milorad Pavić Vuk Drašković Dragan Velikić Ivo Bresan Anketu sproveli i glasove sabrali Bistrooki – www.balasevic.in.rs

Fridrih Šiler – MOMČE NA POTOKU

MOMČE NA POTOKU Na izvoru momče sjedi pa od cveća vije splet, i on vidje, istrgnuti, gdje do cveta plovi cvet: Tako bježe moji dani, ko izvor, u dalek kraj! tako vene mladost moja brzo, kao venac taj. ne pitajte što ja tužim u ranome dobu svom! Sve se nada i veseli na osvitku proljetnom. No bezbrojne pjesme zvonke što se svuda čuju sad, u dubini mojih grudi samo teški bude jad. Našto meni radost svaka što u zlatnom maju sja? Jednu, što je vječno blizu i daleko, tražim ja. U čeznuću širim ruke mojih snova slici toj, al’ doseći…

Aleksa Šantić – MOJA NOĆI

MOJA NOĆI Moja noći, kada ćeš mi proći? — Nikad! Moja zoro, kada ćeš mi doći? — Nikad! Moja srećo, kad ćeš mi se javit? — Nikad! Moje nebo, kad ćeš mi zaplavit? — Nikad! Moja draga, kad će naši svati? — Nikad! Moja suzo, kada ćeš mi stati? — Nikad! (1901) Aleksa Šantić

Rekli su… o Aleksi Šantiću

Rekli su… o Aleksi Šantiću “U životu ne videh čoveka tako stidljive čistote i žudi. Ja nikad nisam video tišeg čoveka od Šantića.” – Miloš Crnjanski “Nijedan pisac nije toliko ličio na svoje književno delo koliko Aleksa Šantić. Ovaj pesnik je bio najveće dete u našoj književnosti. On je sva svoja svedočenja crpio iz svog čistog detinjeg srca.” – Jovan Dučić “Pročitajmo naglas ime našeg pesnika: Aleksa Šantić. Taj tečni i umekšani spreg slova (koji je reka vremena još više zbila i uglačala poput belutka), kao da u našem jeziku ima svoju posebnu kadencu, neku naročitu boju, svoj ton i…

Aleksa Šantić – SIJAČI

SIJAČI Jutro. Bik riče. Iz široke nozdrve Para mu bije. Odjekuju strane. Zlatno, ko klasje zlatno kada dozre, Izbija sunce, navješćuje dane Ljiljana skorih. Šume pjesme vrela, I ranim pupkom pupe gole grane. Ovo su časi velikijeh djela: Širom oranih, zamagljenih njiva Vide se jaki roditelji sela. Znoj im sa lica udara i liva, Polako kraču k’o da svaki stupa Kovčegu svetom gdje ugodnik sniva. Polako kraču. I dok magla tupa Rastanjuje se, i dok sunce lije Radosti zlatne iz crvenih kupa, Svi mašu rukom iznad brazda tije’ – I prodrti im peševi rukava Lepršaju se, šume, ko kad vije…

Aleksa Šantić – ČEŽNJA

ČEŽNJA Gdje ste?… Ja budan na prozoru stojim Naslonjen čelom na staklo… Sve spava… Noć sjajna, kô da po oknima mojim Polako šušti vaša kosa plava… U ove čase zvijezdâ i snovâ U vašu baštu ja sam dolazio; Mirisao je jorgovan i zova, I mrki čempres povijo se ti’o. U ove čase vi ste ruža bili, Ja leptir bio što na cvijet pada; Ah, vaše kose, oči, smijeh mili, I vaše tijelo i ljepota mlada Opiše mene… Mi bjesmo u raju, Jabuke slatke berući sa grana… Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju I rasipa se miris jorgovana. No sve je…

Aleksa Šantić – MRAZ

MRAZ Vrhove brda sjaj jutarnji žari, Srebrna magla diže se sa grma; Visoko šume jablanovi stari I potok teče kao čista srma. Sve se veseli. Samo neko plače Duboko negdje, u mrazu, u grobu, Uzdiše, jeca, sve jače i jače – Zove me da mu olakšam tegobu. O srce moje, ti me nemoj zvati, Utjehe tebi ja ne mogu dati… Sudba je tvoja kao sudba noći Što vječno luta da dostigne sunce: Prelazi mora, pustare, vrhunce, No suncu nigda, nigda neće doći. Aleksa Šantić